Nova Istra br. 4/2024

24 PROZA I POEZIJA Miroslav PELIKAN Upravitelj B. K. uvijek je nastojao pridobiti povjerenje administratorā, nagrađivao ih dobrom plaćom i posebnim„dodacima“ u hrani i piću. Ostali su se hranili znatno skromnije, o uvjetima spavanja da se ne govori. Boraveći na farmi, Marko B. nije odbijao privilegije, znao je da živi i radi kao čovjek za razliku od onih iz velike nastambe. Vrlo je precizno vodio administraciju farme pa je upravitelj bio iznimno zadovoljan, iako to javno nije pokazivao, pristojno se i hladno odnoseći prema administratoru. Navečer bi se upravitelj zatvarao u svoj izdvojeni stan, navlačio zavjese, gledajući sačuvane slike Vere B., njegove nesuđene i nedopuštene ljubavi. Nastavljao bi tugovati družeći se s pićem, sve žalosniji zbog ljubavi i glupe sudbine, ljutit na sebe zbog farme, u isti mah prekoravajući se što nije poslušao druge i istodobno se na njih ljuteći zbog uplitanja u njegov privatni život, u njegovu ljubav. Često bi jutro dočekao posve iscrpljen od pića, sjedeći na krevetu, nesposoban da ustane. No, Marko B. nije bio slijep, farma je svakodnevno uredno radila i bila kvalitetno vođena. Kada bi upravitelju policajci došli na razgovor, Marko B. izišao bi i dijelio po farmi izmišljene upraviteljeve naredbe. Kada je Marko B. po drugi put došao na farmu, bila je posve nalik onoj otprije, s istim brojem svinja i isti brojem svinjara. Upravitelj B. K., međutim, bio je vidno propao, omršavio, stalno se nadajući prijevremenom povratku u grad. Marko se pomirio s nove četiri godine na farmi, izdržat će. Upravitelj ima isto toliko na vratu, još četiri godine. O te četiri godine nema se što puno reći. Preživjeli su ih. Marko se nakon farme vratio u svoj mir, a B. K. nikada nije otišao s farme. Rekli su mu: – Pa ti se razumiješ samo u svinje, ostani, častan je posao hraniti druge. Po dolasku nove vlasti, samo je on ostao na farmi. Njih 240 otišlo je u grad i započelo nove, druge živote. Uskoro su stigli novi svinjari i B. K. je zapravo bio silno sretan. Opet je imao pune ruke posla, opet je upravitelj i opet može sanjati o ostarjeloj Veri, gledajući i gladeći njezinu sliku iz mladosti, prekidajući zurenje u mladu Veru samo kako bi prinio čašu ustima i otpio dobar gutljaj te opet zaplakao sjedeći na krevetu u zoru na farmi svinja.

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=