21 Miroslav PELIKAN PROZA I POEZIJA nim notesom, a Marko bi proklinjao svoju zlu sudbinu i onaj osmijeh, kada je pomislio na marke i glazbu. Na farmi se ništa nije promijenilo, osim smrada koji je postao neizdrživ. Plaća nije bila loša, ali je nije imao gdje potrošiti jer prvo je mjesto bilo udaljeno više od dvadeset kilometara. Iscrpljen i bolestan, Marko B. napokon je dočekao istek pune četiri godine i vratio se u grad, u svoj stan i u Gradsku upravu na radno mjesto nižeg administratora. I opet se vrlo bojažljivo približavao markama i glazbi. Tih je dana načuo prve priče i nagađanja o mogućoj promjeni vlasti. Držeći plavi album u naručju, slušajući Mozarta, otvorio je plin u kuhinji s neopisivim olakšanjem i osmijehom na licu. PJESNIK NA FARMI SVINJA Nekako u isto vrijeme kada je Marko B. po drugi put, sada na četiri godine, po kazni iznova upućen na farmu svinja, i opet kao administrator, zatekao se ondje i Kazimir S., uvaženi pjesnik i gorljivi podupiratelj svrgnutoga režima. Kazimir S. snažno je stihovima i nastupima podržavao svrgnute vlastodršce koji su ga višeput nagradili velikim novčanim iznosima i proglasili ga akademikom. Kazimir S. u ovom času ima pedeset i sedam godina, dva braka iza sebe, bez djece je, s popriličnom imovinom – više stanova, kuća na obali, izvanredna kolekcija umjetnina... Nova vlast ostavila mu je samo ime i godine starosti, sve ostalo su mu kao narodnom neprijatelju oduzeli i njegovu imovinu razdijelili sirotinji, iako se šuškalo kako su Kazimirove nekretnine međusobno podijelili ministri, a slike su darovane službenicima na nižim razinama. Osuđen je na osam godina preodgojnog rada na farmi, što je on nazvao godinama svinjskog rada. Kazimir S. na farmi je obavljao najjednostavnije poslove i sam postajući svinjom jer – tako je govorio – šuti i trpi svaki dan, od jutra do mraka, spavajući u zajedničkoj nastambi naslonjenoj na zgradu farme. Najčešće je dovozio hranu za svinje vukući velika kolica, iznova ih punio, vozio, punio... Ponekad bi zastao pored unutrašnje ograde, koja je svinjogojilište dijelila na niz kvadrata, i pogladio neku od simpatičnijih mu svinja, tiho nešto govoreći. Ne, nikada se nije bunio, kao i svi hodao je pognute glave jer tako je bilo određeno, ali tijelo je držao sasvim uspravno. Kazimir S. čitav je život proživio otmjeno, u auri stihova, a sada je nesnosno zaudarao, dlanova krvavih od užeta kojim je vukao teška kolica, obučen u otpatke radne odjeće i gotovo bez obuće.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=