177 Ivan Bošković KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI (slučajno) sretne... Zaokruženija i izravnija svakako je pjesma Poslije sam tražio objašnjenje u kojoj su ljubavni osjećaji i uzbuđenje sadržani u metonimiji ukusne jabuke, podjednako stvarne i simbolične. Koliko je ljubav nepredvidiva govori pjesma O tome i Plava košulja koja dubokim osjećajima vezuje dvoje mladih. Jedna od znakovitijih i pjesnički zaigranijih svakako je Levijatunda i Sevitudo, koja priziva slamnigovske asocijacije i iznevjerenim očekivanjem pokreće niz uzbuđenja. Pjesnik se u njoj, kao što je karakteristično za renesansne kanconijere, sakrio u lik sluge spremna da udvorno služni dragoj metonimiziranoj u Levijatundi, podjednako morskoj nemani, snažnu čovjeku i veliku brodu. Pjesma Iznenađenje svakako je jedna od jezično potentnijih; jezik drage koji se pretvorio u bombon i snagom pjesničkoga očuđenja – iznevjeravajući čitateljevo očekivanje – začudno se preobražava u prsten zbog kojega se,„zamalo nije udavio“. Iznevjereno očekivanje kao poticajan pjesnički postupak gradi i pjesmu Naranča, jednu od najboljih u knjizi, po sebi dostatnoj da se ovo stihovlje i oknjiži. S najviše pjesama ciklus Sreća nije bauk reprezentiran je i najvećim brojem tema, pjesničkih izražajnih slika i oblika. U njoj su, kao prepoznatljivi pjesnički postupci, igre riječima (Od Tvrtka do četvrtka), prizivi duha i intonacija narodne pjesme (...jabuku ocrviše: i bez kapi krvi/glavu odrubiše), igra aliteracijama (u sjeni zelene mrče... neumjesno šmrče); Kočoperna kopča; i asonancama (Nokturno), zatim narodne brojalice (U svakom slučaju), duhoviti obrati s igrama riječi (Sam tam hodam) i dr. Pjesnik se u pjesmama preoblači i sakriva, govoreći tako o sebi, kao u pjesmi Slika i prilika. Često se kaže da su prve knjige, svejedno je li riječ o pjesničkima ili proznima, memoari djetinjstva. I u ovoj je knjizi refleksija koje na to upućuju (Seoska idila; Pereat Perlustrator; Djevojke su prale... Filomena), ali nisu zagušile unutarnji kolorit pjesme. Štoviše, poslužile su kao akceleracija novim slikama i asocijacijama. Nekoliko pjesama otkriva da je pjesnik itekako svjestan snage pjesničke riječi, ali možda i vlastitih mogućnosti da izrazi sve što je sadržano u njegovim porivima. Nije stoga čudno da se pita Je li ovoj pjesmi mjesto u ovoj zbirci, zatim u grafičkoj i letrističkoj Pjesmi koja je ovdje trebala biti (ali je pobjegla iz zbirke; znakovi interpunkcije, zbog svoje težine, u tome nisu uspjeli...). Potonja pjesma sugerira da pjesnik u oblikovanju poseže za recentnim pjesničkim iskustvima i asocijacijama/reminiscencijama (Rimbaud, Mali princ...) i tako obremenjuje vlastitu doživljajnost. Rječiti primjerak sjajne kulture svakako je Neuspjeli sonet u kojem u ruhu zvonjelice/ žučnopojke odjekuju pjesničke dvojbe i iskušenja, u kojoj je umjesto sonetne struke posegnuo za slobodnim stihom, koju će autoiroinijski, smjestiti u „zlatnu knjigu hrvatskog pjesništva“. Ciklus Padanja sugerira zrelost pjesnikovih nastojanja. U njima odjekuje glas koji snagu vlastitih nadahnuća, životnih atmosfera i raspoloženja uspijeva oblikovati ko-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=