17 Emilija KOVAČ PROZA I POEZIJA Ili postavi zrcala, možda pomisli da se radi o jatu pa ode s njim, za njim... Jata su topla i sigurna. Odmetne li se od svih, prospi orahe gdje je čekaš. I sama bih se odazvala nečem tako zavodljivom. Zapravo, dosta je prilika u kojima stvari malo-pomalo naginju u tvoju korist, čak prilično zamjetno, i nije da ne strepiš... Ako zaista ode, ne mari: ostat ću ti ja. Sasvim sam dobra vrana ili bar to mogu biti. Pozobat ću orahe ili što si već rasula travnjakom, uroniti na dno izvora, izroniti negdje s druge strane (tamo gdje se roje i zameću još neodređena bića i prilike), reći dobar dan, pozdravljamo vas mi vrane i ostali... I sve tako dok ne prihvate da sam i nisam jedna od njih. A jesam. Ili bar mogu biti, ako želim. (Važno je da me ne slome.) Kad jednom kažeš kreeeh, stvari su vrlo, vrlo ozbiljne.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=