166 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Josip Sanko Rabar usredotočio na djevojku, ili na biće pred sobom, što god da je bila – san ili nemoguća, ali žarko očekivana promjena... dimenzije, ili čega mu drago! U priči Jedan od nikojih protagonist ne zna da je na rubu smrti, zapravo je već gotovo mrtav, i to mu omogućava da pomogne u spašavanju svijeta. Ovo„nikojih“ znači da ga već gotovo nema. Naravno, mnogo prije nego što mu se to dogodilo slušao je o dimenziji mogućnosti, svojevrsnoj pred-dimenziji našega svijeta, nekoj vrsti matrice, u kojoj se odvijalo sve ono što će nas jednom snaći, ili nam se pak nikad neće dogoditi, makar kako bilo povoljno i korisno za nas, jer svojim ćemo pogrešnim odlukama, nerazumijevanjem, glupošću, nespretnošću, ili lošim svojstvima koje smo tijekom vremena stekli, nepovratno zapriječiti, omesti te svoje najbolje životne putove, vlastitu povoljnu sudbinu u svijetu koji bi nam postao daleko pogodniji. U priči Pisac fantastike Jurčić razmišlja: Uvijek bi ga prožeo nelagodan osjećaj kad bi čuo tvrdnju da književnik mora dobro poznavati i razumjeti „ljude“. Ali što se tu ima tako posebno razumjeti? Sretnik Balzac živio je u posve drukčije doba, a protagonisti iz djela kasnijih pisaca apsurda i kaosa nisu se hvalili poznavanjem ljudi, nego upravo suprotno, uranjali su u osjećaj zebnje i smetenosti i nesnalaženja, jer posve im je izmicalo „razumijevanje“ uskomešana svijeta, ljudi u njemu, pa i sebe samih i svojih postupaka. Zato možda ima smisla pisati još samo ono što zovemo „fantastikom“. Znanstvenici govore o paralelnim svjetovima, mogućnostima multidimenzionalnosti, a to bi možda bila neka vrst izbavljenja, jer tajna je još jedino što nam je preostalo. U priči Drugamo čitamo: Petar je mnogo puta čuo da istinska zaljubljenost mijenja čovjeka, njegovu osobu, a i cijeli njegov svijet, ali ni u snu ne bi pomislio da će to doživjeti tako doslovno. Zapravo njegova je djevojka i njihova ljubav jedina stvarna u zagonetnom svijetu. U priči Ponorne ravnice protagonist se nalazi na najdubljem mjestu svjetskih oceana, više od 11.000 tisuća metara ispod morske površine. Njegova je ronilica pod golemim pritiskom, iako se očajnički nada da će ga ljudi s površine oceana spasiti, puno je vjerojatnije da ga čeka smrt. Tekst Odavno, koji me podsjeća na H. G. Wellsa i koji je napisan u prvome licu, opisuje kako se butik sa ženskom odjećom pretvorio u antikvarijat s knjigama i stripovima iz njegova djetinjstva, ali samo nakratko. Tu je listao i gledao ono što ga je u djetinjstvu oduševljavalo. Kada je krenuo dalje, pa se nakon minute vratio do antikvarijata, umjesto njega ugledao je butik sa ženskom odjećom. U priči Zid reklamna je slika djevojke na zidu njegove kuće i ona je jedina stvarna osoba s kojom se druži. Ona silazi s reklame i ulazi u njegov dom. U Svjetskom putniku ispripovijedano je kako su viđenje i sve blagodati ovoga svijeta žalosno relativni, isprazni i prolazni. Riječ je o piscu zanimljivih putopisa iz eg-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=