159 Irvin Lukežić KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI stva, nego i svakog mogućeg djetinjstva. To je onaj čarobni i hitri konj na kome dijete jaše i koji ga odnosi u zemlju snova. Čak i onda kada završi na nekom prašnjavom tavanu, zaboravljen i usamljen, on i dalje staklenim okom zagonetno gleda, kao da se smiješi nečemu lijepom i jednostavnom, čak se doima kao da se i dalje, onako za svoj gušt, ponekad zanjiše. Ramous je odabrao vrlo diskretan i nenametljiv lirsko-narativni, gotovo lagani dnevničko-memoarski diskurs, suzdržan i pomalo ogoljen, lapidaran i jezgrovit, kakav je autor uostalom i u svojim stihovima. Nema tu puno suvišnih riječi, opisa ni naracije, baš kao da se pisac bojao kako bi time njegovo pisanje možda postalo nedovoljno uvjerljivo ili čak preuzetno. Možda je u svemu važnu ulogu odigrao autorov prirođeni oprez, suzdržana priroda i stišanost, njegova pretjerana samokritičnost i sumnja u vlastite mogućnosti, pa i svojevrsna autocenzura..., koji su ga na koncu spriječili da isuviše oduška dade osjećajima. Ipak, smatrao je svojom dužnošću i obvezom okušati se u pisanju ovakve proze kao trajnoga svjedočanstva o sebi i o svome vremenu. Samo je po sebi jasno da roman nosi snažan pečat autorove osobnosti i emocionalnosti, njegove široke kulture, sadrži radosti i tuge, strahove i patnje, ostajući dragocjenim intimnim svjedočanstvom o jednome piscu i jednome gradu u vremenu dramatičnih pojedinačnih i kolektivnih promjena. Papirnati konj zapravo je piščeva intimna književna oporuka, djelo kojim je ispunio veliku ljudsku, društvenu i umjetničku misiju, i tako nas trajno obogatio kao jedan od najistaknutijih stvaralaca na talijanskome jeziku u Rijeci prošloga stoljeća. Prijevod Ramousova romana, koji sada imamo i na hrvatskome jeziku, svakako je dobitak za čitavu današnju našu kulturu, i to ne samo u Rijeci, njenoj okolici i Istri, nego daleko šire. Ovo djelo nema samo lokalni značaj te je više negoli dobrodošlo, bez obzira na to što stiže s popriličnim zakašnjenjem. Uostalom, književna djela imaju svojstvo da ne zastarijevaju, jer ih se uvijek može čitati na nov način, dakako ukoliko u sebi nose univerzalnu ljudsku poruku. Irvin Lukežić, Rijeka
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=