152 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Stipan Trogrlić talijanskom, a Mate iste i druge u hrvatskome prijevodu. Poslije je svaki otišao svojim poslom. Nakon nekoliko sati, vozeći se„dvojkom“ preko Zrinjevca, primijetio je na klupi Ligija kako jede kruh čekajući vlak za Istru (Kanfanar). Sjećajući se toga prizora, u Ligiju je vidio „slobodna čovjeka koji s prolaznicima dijeli tvarni prostor i netvarno vrijeme, ali u svome duhu ne pripada ni tomu ograničenom prostoru ni tomu zabrinutom vremenu.“ Odlazak svakog ljeta na groblje u Sveti Lovreč (kod Poreča), gdje počivaju zemni ostaci roditelja supruge Dunje, potakli su ga da se malo pozabavi poviješću ovoga mjesta, posebno sakralnim objektima. Premda na razini faktografije ne donosi ništa nova, zanimljivo je njegovo uočavanje različitih narativa i tragova prošlosti u sadašnjosti. Stara crkva iz 8./9. stoljeća na temeljima koje je podignuta današnja crkva za Talijane je paleocristiana (starokršćanska), a za Hrvate starohrvatska. U obnovi crkve stradala je kapelica grčke obitelji Gramaticopulos. Među novim naseljenicima u 17. st. u Istru, devastiranu ratovima i epidemijama, naseljavaju se i Grci, o čemu svjedoči i spomenuto, u međuvremenu iščezlo prezime. No nije iščezla loza i vino malvazija, koje su u Istru donijeli Grci, ostali su trajni„memento“ na njihovu nazočnost na ovim prostorima. Jasno, lokalne, zavičajne studenačke i istarske, teme pokrivaju manji dio bogatih zapisa predstavljenih u knjizi, kao što to razdoblje pokriva manji dio njegova bogatoga i dugoga života. Teško je i pobrojiti sva pitanja s kojima se tijekom života suočavao, na koja je pokušao odgovoriti nikad preuzetno, nervozno ili nametljivo, već uvijek odmjereno i blago, argumentirano, polazeći od općehumanih načela kršćanskoga miljea. Na osobnoj razini ne dramatizira neke neuspjehe. Kratak boravak u sjemeništu Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja prekinuo je nakon prvoga semestra. Otac ga je ispisao iz sjemeništa, najvjerojatnije pod pritiskom mjesnih političkih struktura kojima je svaki sjemeništarac, budući svećenik, bio ideološki protivnik i potencijalno stvarna opasnost. Iskreno će priznati da Kazališnu akademiju nije završio zato što mu je nedostajalo talenta. A što se tiče politike, iako se učlanio u HSLS, prvu političku stranku na početku višestranačja u Hrvatskoj, brzo je shvatio da je konkretna politika daleko od onoga što politika jest i kako ju je on shvaćao. Došao je Draženu Budiši, donio mu bocu vina, zahvalio i kazao da to nije za njega. Nije ogorčen time što nijedna njegova primjedba na pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje nije prihvaćena. Samo primjećuje da ih nije olako „podastro“, a preko 50 godina hrve se s hrvatskim jezikom i riječima. Mate je čovjek širokih intelektualnih horizonata, nosi u sebi nešto univerzalnog, renesansnog, u životu je mnogo toga prošao i probao, od studija matematike i fizike, seoskog učiteljevanja u rodnim Studencima, kao radnik u Calgaryju, pa pomorac i
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=