149 Stipan Trogrlić KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Knjiga započinje autobiografskim stihovima napisanima„u tercinama velikog Firentinca“, sastavljenim na molbu Vinka Brešića koji je sakupljao životopise hrvatskih književnika. Spominje rodne Studence odakle je „još neopernatio“ poletio, roditelje Ružu i Petra, braću i sestre, žive i umrle. Na Studence, selo na zapadnom rubu Imotske krajine, često se vraća, više virtualno nego stvarno. Kad su ga iz župnog lista Studenci, po odlasku u mirovinu, zamolili da napiše nešto o svome odnosu prema rodnome mjestu, Maras je uključio„Google Earth“ i zaplovio iznad rodnih Studenaca. Piše:„I što se više približavam najužem zavičaju, to svjesniji postajem koliko je svatko od nas dužan grudi zemlje iz koje je niknuo i šačici ljudi među kojima je prohodao.“ Zaustavlja se iznad rodne kuće, sjeća se župnika fra Ćire Ujevića, susreta u Vranjkušinoj gostionici, narodnoga guslara Pere Šakića Bajina, mudrih razgovora zidara koji su gradili zadružni dom. I zahvaljuje Bogu što potječe iz toga kutka raja. Dugi i daleki odlasci, a povremeni kratki povratci u kutak zavičajnog raja, na visoravan između planina Zavelima i Biokova, obilježili su Matinu mladost. Slike djetinjstva i mladosti, duboko urezane u sjećanje, izbijaju, izazivaju asocijacije i poslije više od pola stoljeća. Njihovu jedinstvenost, jednostavnost i ljepotu autor odijeva u jednako takav književni izričaj. Navodimo neke primjere pune topline i dojmljivog zavičajnog kolorita... Polazak u 1. razred osnovne škole, u Grbčevu kuću u Dvorinama, obilježen je intervencijom majke Ruže kod učiteljice Brigite da njezina Matu prebaci odmah ne u drugi nego u treći razred. I to iz praktičnih razloga – za prvi i drugi razred nastava se održavala popodne, počinjala je u 2 sata, a kako je Mate bio omanji i krhkiji dječak, nezgodno bi bilo da, kao jedini prvašić iz Centra, pješači danomice i po kiši i po snijegu do Dvorina. Osim toga, brat mu je bio u trećem razredu. A što se tiče izravnog uključivanja u treći razred, neće biti problema, nastavila je Ruža, jer je uz brata i sestru naučio gradivo prva dva razreda. Kad je učiteljica na brzinu provjerila Matino znanje i uvjerila se da je mater Ruža u pravu, upisala ga je u treći razred. Bila su to poratna vremena općeg opismenjavanja, gdje nije moglo biti današnjih administrativnih zavrzlama. Otčipajući bačvu uspomena, da upotrijebim njegov izraz, Mate čitatelju na stol stavlja raznolika jela. A već su stari Latini kazali: Varietas delectat – Promjena je ugodna. Kao ministrant očaran visinom zvona i privučen njihovim zvukom, jednoga predvečerja penje se kroz otvor na crkveni krov, dolazi do preslice na kojoj su i danas tri zvona – muško, žensko i dječje, hvata jezičac muškoga zvona i počinje „kampanati“ – jednolično udarati o jednu stranu zvona proizvodeći čaroliju zvuka. Kraj školske godine dugo se obilježavao „bitkom na stine“ između Starog i Novog Sela. Vrcale su stine na sve strane, naganjali su jedni druge, tada preko Polja, bilo je razbijenih glava. Nakon odsluženja vojnog roka, skrenuo je do Zagreba, pokupio nećaka Zlatka i „prugom“ krenuo za Studence u nadi da će „pod krupnim
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=