146 ZAVIČAJ Josip ŠIKLIĆ obrazovani ljudi. Nisu više htjeli biti podređeni i potlačeni slavi odnosno schiavi (robovi). Borba se zaoštravala jer su Talijani istarskim Hrvatima i Slovencima priječili ostvarivanje njihovih nacionalnih i političkih prava, jednako prava na prosvjetno i kulturno uzdizanje i gospodarsko osamostaljenje. Borba je bila duga, neravopravna i naporna. Najizrazitiji njezin dio odnosio se na otvaranje, obranu, očuvanje i razvitak hrvatskih škola. Premda su Hrvati i Slovenci u Istri na području školstva bili u slabijemu položaju od istarskih Talijana, ipak su upornom borbom postigli razmjerno visok stupanj osnovnoškolskog obrazovanja, što je predstavljalo dobar temelj za sav prosvjetni i politički rad. Borbom za školstvo budila se i širila nacionalna svijest, mobilizirao se narod i za druge političke ciljeve, a svaka izborena hrvatska ili slovenska škola slavila se kao očit znak nacionalne potvrde. Škola na materinskom jeziku bila je za istarske Hrvate i Slovence najznačajniji pokazatelj slobode. Hrvatska inteligencija podrijetlom iz seljačkih redova veoma uvjerljivo opovrgava uvriježeno mišljenje talijanskoga liberalno-nacionalnog/nacionalističkog građanstva da se istarski Slavi mogu civilizirati jedino ako se talijaniziraju. Postavku prema kojoj se talijanizacija poistovjećuje s civilizacijom tijek povijesti potpuno je demantirao. Brojni su se hrvatski javni, kulturni i politički djelatnici civilizirali prema najstrožim mjerilima zapadne uljudbe, ostavši pritom nacionalno svjesni, ali se nisu potalijančili. Ante Cukrov: U duhovnome logoru: hrvatsko osnovno školstvo u Istri od 1918. do 1945. godine, Istarski ogranak DHK, Pula, 2021.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=