133 Boris Domagoj BILETIĆ ZAVIČAJ gao, ne može mu se oduprijeti! Bilo kako bilo, Ribarić je studijom pred nama u ono i u ovo doba dao veliki doprinos kroatistici (bez obzira na to kako se to onda zvalo), a i hrvatskoj znanosti i kulturi uopće i zato je dobro što se to djelo, prilagođeno našem vremenu i prostoru, opet pojavilo nudeći se na prosudbu hrvatskoj kulturnoj javnosti našega vremena koja ni izdaleka nije toliko opterećena problemima koji su pritiskali Josipa Ribarića i njegove suvremenike i koja će, vjerujemo, moći prosuditi i prepoznati njegovu neosporivu vrijednost.“ Knjiga O istarskim dijalektima s podnaslovom Razmještaj južnoslavenskih dijalekata na poluotoku Istri s opisom vodičkoga govora konačno stavlja točku na i kada je posrijedi sudbina Ribarićeve disertacije, napisane, odlično ocijenjene, ali, rečeno je, s razloga početka I. svj. rata nikad obranjene ni objavljene (u Hrvatskoj); izvorno napisana njemačkim jezikom (Gruppierung südschlawischer Dialekte der Halbinsel Istrien mit einer Darstellung der Mundart von Vodice in Istrien), objavljena je prethodno u Beogradu 1940. O razlozima i sudbini ovakvoga puta od rukopisa do knjige može se pročitati na više mjesta pa ovdje o tomu ne ćemo potanko. Tekst Ribarićeva kapitalnog djela ovako je koncipiran: Prvi dio. Razmještaj južnoslavenskih dijalekata...). I. Uvod. Službeni jezik pučanstva prema „jeziku općenja“; II. – Romanski i južnoslavenski dijalekti. Romanski: Mletački; Istroromanski (istriotski); Istrorumunjski. – Južnoslavenski: Slovenski kajkavski; Kajkavsko-čakavski; Sjevernočakavski; Pretežno ikavski čakavski; Ikavski južnočakavski; Štokavsko-čakavski; Crnogorski jekavski štokavski (kojemu se bio Ribarić posebno opsežno posvetio, ali za života nije dovršio rad na temi). Drugi dio. Opis vodičkoga govora. Nauk o glasovima. U nekoliko točaka i podpodjela – Vokalizam; Konsonantizam; Asimilacija i disimilacija (dakle, jednačenje i razjednačivanje glasova, op. B. D. B.). Metateza (znači premetanje i/ili zamjenjivanje, op. B. D. B.). Nauk o naglasku i oblicima. Naglasak u riječi. Naglasak u rečenici. Oblici (vrste riječi): Imenice (s podpodjelom). Zamjenice (s podpodjelom). Pridjevi. Brojevi. Prilozi. Glagoli. Slijedi Sintaksa. Prema kraju primjeri tekstova. Rječnik i Literatura. Dakle, iscrpno i pregledno, iznimno sustavno. [Prof. Pliško ovako najsažetije opisuje sadržaj knjige:„U uvodu prvoga dijela kritički govori o austrougarskim popisima pučanstva prema 'jeziku općenja' te, kao i Rešetar i dr., sumnja u vjerodostojnost njihovih iskaza o etničkoj pripadnosti istarskoga stanovništva. Zatim navodi romanske govore (mletački, istriotski, istrorumunjski) i njihovu rasprostranjenost te nešto opširnije govori o jezičnim značajkama južnoslavenskih dijalekata u Istri, o njihovoj rasprostranjenosti, mjestima, govornicima, prezimenima i dr. U drugom dijelu opsežno opisuje govor Vodica, dodavši uzorke teksta i mali rječnik. Ta je studija (kojom se poslužio među ostalim i Petar Skok u Eti
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=