124 PRIJEVOD Simone MOCENNI sjednem među otočiće, zamišljajuć tek naslućeno milovanje žene u prolazu, kao mekan ogrtač koji me sakriva. Kažu mi da je žena tek od jednog milovanja gledala more kao da očekuje. Jer more nosi daleko. Uvijek. ...ako tvoje grane... (...se i tuoi rami...) Blizu uzbibane vode jednog jezera, jezera koje nije more, polagano, poput pjesničkog čina, nestajem. ... posljednja grana... (...l’ultimo ramo...) Preda mnom si, ali te ne vidim jer gledam more.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=