122 PRIJEVOD Simone MOCENNI sve do potonjeg svjetla koje se gasi da bi postalo noć. Ono posljednje svjetlo ukoso, među granama što izbijaju gole, rasvjetljujuć više no suhi list. List koji je već zima. ...grane i prošle stvari... (...rami e cose passate...) Danas sam od drugih doba, od vrlo skore budućnosti. More sam, tek dodirnuto blagim vjetrom, tamo, na obali. Ali danas je i kišovit dan, vodoravan, lije mi po licu blijedo ružičastom, crta spletke u deltu na nesavršenoj koži. Znaci su to minulih doba. ...grane i magla... (...rami e nebbia...) Bez obzira na oštru zimu jedna slika ječi
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=