121 Simone MOCENNI PRIJEVOD ...režući grane... (...tagliando i rami...) Riječi poput neuspjele glazbe, opetovane višeput te večeri, onemoćuju moj ozbiljan naum stisnuti te, da ne pokvarim tvoj rezak okus kao okus vjernosti koja ostaje samo nehajni spomen. ...grane i proljeće... (...rami e primavera...) Nenadano ta neizbrisiva želja za zelenim izbija među granjem, otapa zimu i postaje žuto cvijeće. Pitaš me pjesmu. Gledamo se. Zatim, nakon nas, stiže proljeće. ...grane u protusvjetlu... (...rami in controluce...) Gledam sumrak, baš duboko unutra, gdje sve se isključuje,
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=