119 Simone MOCENNI PRIJEVOD u buci tutnjave kao silina bubnjeva i zrak je beskrajna bit smole šumske, što namiriše valove gdje pluta rasječeno granje koje postaje rastanak. Kao da te grlih, neprekidno, kao da sam te grlio, katkada. ...gole grane... (rami nudi) U mojim si mislima, nakon jake noćne studeni, i prethodnog dana, svih inih minulih dana, koji su isparili kao prošlo vrijeme daleko. Uostalom, svatko od nas u sebi nosi tek naznačenu želju za bijegom. ...snijeg na granama... (...neve sui rami...) Ova zima kruta, tišine i snijega što pada odzvonom na tramvajsku prugu već je gnjilih riječi
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=