106 OGLEDI: akademik JOSIP BRATULIĆ Josip ŠIKLIĆ i konstruktivnoj kritici. Ali čini se da se oni boje uzvratnog etiketiranja, koja često i sami uzrokuju i svojim stavovima omogućuju...“10. Unatoč ozbiljnim pokušajima da je se zaustavi,„karavana“ Čakavskoga sabora u poslijeproljećarskim godinama išla je dalje. Neke su katedre u međuvremenu donekle izmijenile svoje aktivnosti, a neke su tijekom vremena, iz raznoraznih razloga, prestale s radom. Aktivnima su se tijekom sljedećih godina i desetljećȃ pridružile nove katedre, kako s područja Istre tako i u Hrvatskome primorju, Grobniku, Ronjgima, Lici, Zagrebu, na kvarnerskim otocima, u liburnijskome dijelu Istre te, naposljetku, u Mađarskoj (Šopron). Čakavski sabor upućivao je na to i pomagao tome da se sustavno istražuje i objektivno vrednuje zaboravljena i raznesena, a često i uništena hrvatska povijest i kultura Istre. Plejada Istrana, Primoraca i otočana značajno je pridonijela tomu da se Istra – poviješću, kulturom i posebno čakavskim dijalektom – konačno integrira u hrvatsku povijest i suvremenost, kulturu, jezikoslovlje i druge znanosti i discipline, i to znanstvenim metodama, ne podcjenjujući pritom doprinose romanskih, germanskih i drugih u Istri tijekom prošlosti prisutnih kultura. Čakavski sabor danas djeluje kao zajednica udruga u kulturi, koju čini 25 katedri rasprostranjenih na području Istarske, Primorsko-goranske, Ličko-senjske, Karlovačke i Splitsko-dalmatinske županije te jedna u Mađarskoj (Šopron). Kapitalni projekti Čakavskoga sabora: Aleja glagoljaša i Istra kroz stoljeća Na bogatome i raznovrsnom iskustvu stečenome u prvim godinama svoga kulturološkog rada i djelovanja, Čakavski je sabor na izbornoj Skupštini održanoj u Opatiji, 5. ožujka 1977. godine, utvrdio dva svoja kapitalna projekta – Aleju glagoljaša i ediciju Istra kroz stoljeća. Zvane Črnja, tada glavni tajnik Čakavskoga sabora, predlagao je da se Hum, nekadašnje središte žive glagoljaške djelatnosti, a tada gotovo mrtav grada, i njegova sela proglase i urede kao etno-park, no za taj projekt nije bilo razumijevanja ni mogućnosti. Stoga je predložio drugi, Aleju glagoljaša, te naložio Josipu Bratuliću da izradi prijedlog projekta. Na sjednici Glavnoga odbora Čakavskoga sabora Zvane Črnja pročitao je prijedlog, Odbor ga je prihvatio i povjerio Josipu Bratuliću da nađe suradnika. O tome Bratulić navodi sljedeće:„Cestom koja vodi od Roča do Huma i natrag, od Huma 10 Marijan KALČIĆ (prir.), Što je Čakavski sabor, Zavičajna biblioteka Čakavskog sabora – knjiga 5, Rijeka, 1973., 53-54.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=