97 Davor ŠALAT, Zagreb ROMAN JAVIERA CERCASA ANATOMIJA JEDNE POBUNE – APOLOGIJA DEMOKRACIJE Španjolska, kao i mnoge druge zemlje, država je u kojoj su vojni udari, osobito česti tijekom 19. i 20. stoljeća, bili presudni za društveno i političko usmjerenje u mnogim godinama pa i desetljećima nakon njih. Takvi udari ponekad su mijenjali cijelu društvenu situaciju i određivali okvir unutar kojih se mogao odvijati politički, ali i svakodnevni život. U prošlom, dvadesetom stoljeću nastavio se i dodatno produbio jaz između vladajućih i imućnih društvenih slojeva nasuprot onih na doljnjem dijelu socijalne ljestvice, nasuprot i većega dijela urbane inteligencije, slojeva koji su htjeli dehijerarhizirati i modernizirati španjolsko društvo. Sve je intenzivniji bio frontalni društveni sukob aristokracije, vojske, više crkvene hijerarhije i kapitalista te, s druge strane, liberalne i lijeve inteligencije, radništva i seljaštva. Takav antagonizam nadahnuo je velikom španjolskom pjesniku Antoniju Machadu pjesmu Španjolčiću koji dolaziš na svijet (Españolito que vienes al mundo), u kojoj je prvi izričito spomenuo termin „Dvije Španjolske“: Već postoji Španjolac koji želi Živjeti i živjeti počinje Između jedne Španjolske koja umire I druge koja zijeva. Španjolčiću, koji krećeš u svijet Neka te čuva Bog. Jedna od dviju Španjolska Zamrznut će ti srce. (izvor: IO DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=