91 Jelena LUŽINA Ogledi: PISAC, DEMOKRACIJA, IDEOLOGIJA Demos jest imenica koja označava narod; kao i svaka imenica,„statična“ je i aseptična vrsta riječi: leksička, ali ne i semantička kategorija; pravo joj je značenje uvijek i ultimativno zavisno od konteksta. Kratein jest glagol, promjenljiva/živahna, iznimno djelatna vrsta riječi kojom se izriču/definiraju radnja (pisati, misliti, vladati...) i/ili zbivanje (kišiti, plakati...). U Grka je vladati bilo kratein. Atena Periklova doba bila je moćna i besprijekorno organizirana država. I imala je doslovno sve: filozofe, državnike, vojskovođe, graditelje, pisce, bankare, trgovce, mir u kojemu su cvale svakojake umjetnosti, ozbiljan pravni sustav... Dakako, imala je i cijeli panteon bogova: nimalo savršenih, iznimno domišljatih, nerijetko impulzivnih, čak i osvetoljubivih, sklonih hedonizmima svih vrsta... Uvijek pragmatičnih! Atena Periklova doba imala je 250.000 žitelja. Njome su upravljali slobodni građani muškoga spola, koji su pravo sudjelovanja u politici (i u vlasti) stjecali s punoljetstvom, naime s navršenih osamnaest godina. Takvih je u Periklovoj Ateni bilo oko 30.000. Ukupno. U odnosu na broj stanovnika, slobodni su građani činili 12 postotaka od ukupnog atenskoga življa. Preostalih 88 postotaka bile su žene, djeca obaju spolova i, naravno, robovi. Svi bez takozvanih građanskih prava. Dakle, obespravljeni. Dobro, bilo je to vrlo davno, prije 2.500 godina! Kakav je stvarni demokratski potencijal država u kojima danas živimo i koliki je stvarni postotak njihovih žitelja koji uistinu – aktivno, djelatno, neposredno, zbiljski – sudjeluju u takozvanim demokratskim procesima? Ne mislim, naravno, na ciklično participiranje u takozvanim izbornim procesima, glasačkim ritualima koji se ponavljaju svake četiri godine. Mislim na sudjelovanje u donošenju bitnih odluka. Koji to suvremeni svjetski narodi danas vladaju sobom i suvereno odlučuju o svojim pravima, slobodama, opcijama? I kako to uopće rade? Onako kako su odlučivali stari Grci (unutar suodnosa 12 prema 88 postotaka)? Suvremeni se Grci„svojim“ povijesnim izumom demokracije (kao ideološke paradigme) ponose do paroksizma. Kao što se, uostalom, i svi drugi narodi silno ponose svojim nacionalnim i povijesnim smislilicama i izmislilicama (koje uglavnom nazivamo mitovima): Hrvati se ponose kravatom, Bugari ružinim uljem, Irci viskijem, Mađari paprikom, Talijani operom, Turci baklavom... Popis se može nastaviti ad infinitum. O svakoj se od ovih smislilica i izmislilica može napisati duga i lijepa priča. Čak i cijela knjiga priča. Priča – još jedna suptilna apstraktna imenica – zapravo je ključna riječ naše spisateljske meštrije. Kamen-temeljac našega zanata. Inicijalna priča europskoga kulturnog kruga – naime, priča iz koje se „rodila“ takozvana zapadna književnost, čak i kultura (u najširemu smislu) – stara je nekih tri tisuće godina. Epski je opširna, prepuna likova i zapleta, heksametarski stihova-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=