9 U SJEĆANJE Dragi pretelo Rudi, poeta vrsni, duhovni kume! „Pridi šlovek muoj!“ – zreka je Boh. „Pridi, dragi Rudi.“ Čas je priša... Došla je sila viša. I ti si poša u nebeske beskraje. * * * Zdušno i srčano, vrlo rado i radosno vraćao si se na sjenokoše, njive, uvale, šumarke, brežuljke djetinjstva, tamo u rodnome kraju, zavičaju, oko Fakina, oko Staroga Pazina. Evo jednoga prizora u kojemu je tvoja duša strastveno uživala. Livada je na vrhuncu cvjetanja, mirisa i boja. U jednom trenutku, pomilovan zanosnom aurom probuđenih uspomena, ti u sebi snažno ćutiš neko tajanstveno preklapanje, obnavljanje. Punim plućima dišeš, trčiš ususret Suncu kao nestašni, zaigrani dječak. Igraš se Suncem-loptom na zalasku. Neodoljivo te privlači poj pjevica; pjenušanje ševa, biglisanje slavuja, koji u sutonskom lahoru začudnim ozračjem probuđuje poetsku dušu djetinjstva. Strasno si uživao dok se Sunce kao okrvavljena hostija topilo u usnama daleke pučine, a raskošne nijanse boja postupno se gasile u plamenoj paleti beskrajnog horizonta. Trčao si u zagraljaj Sunca. Još nekoliko puta poskočio u trku; prvi put manje, drugi put više, i onda sve više i više, zanosnije. Svakim skokom pratio si sanjarskim pogledom krišku rumene hostije. Sve tanji odrezak Sunca. Rujni rekvijem danu koji odlazi. Dragi Rudi, tvoji su dani na ovoj zemlji okončani... Došao je čas rastanka, odlaska... Ka Kristu uskrslomu, istinskom i pravom Svjetlu vječnoga života. Dovidova pretelo, duhovni kumpare! Neka te čuvaju anđeli. I slaži i tkaj verse nebeske u beskraju Tajne. Bog ti bio nagradom! * * * Zrela poetska riječ pjesnika Rudolfa Ujčića vjerno i nadahnuto slijedi evanđeosku Riječ. U proplamsajima misli i osjećaja stameno stoji i ostaje kao znamen pokraj puta. Riječ puna duha i daha, plemenita, poslovična i okrepljujuća. Suptilno bremenita mudrošću puka i lucidnošću domaćega proroka. Njegovi stihovi teku, orošeni ljepotom, dobrotom, zvjezdanim prahom – pravi kristali jezgrovitosti! – metaforički zgusnuti i metrički dotjerani; vrsnošću žreca na optimalnu mjeru svedeni. Istovremeno: na mjeru ufanja koje uvijek neugasivo tinja i na mjeru ljubavi za čovjeka, zemlju, prirodu, Boga. Pjesnička je
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=