88 Ogledi: PISAC, DEMOKRACIJA, IDEOLOGIJA Jelena LUŽINA moderirati cjelokupni kontekst„zadane“ nam rasprave o trima zadanim imenicama. Te o njihovim mogućim tumačenjima. * Još jedna mala napomena o imenicama, posljednja... Naime, u strogo normativnom smislu, imenice se klasificiraju ili kategoriziraju unutar nekoliko različitih „skupina“ koje – sigurnosti radi – prepisujem iz srednjoškolskoga gramatičkog priručnika. Dakle, imenice mogu biti: opće (knjiga, konj, prozor...), vlastite (imena svih i svakoga, svega i svačega), konkretne (ruža, stolica, lonac...), apstraktne (bol, ljubav, misao...). I tako redom, ima još nekih grupa i podgrupa. Pokušajmo, onda, utvrditi kojim bi kategorijama imale pripadati tri imenice iz našega naslova. Nekako mi se čini da bi demokracija i ideologija mogle biti klasificirane u red i poredak apstraktnih imenica (kao i ljubav, misao, patnja...). To bismo, valjda, morali znati i prepoznavati instinktivno, čak i bez provjera u gramatičkim priručnicima. Dobro, valjda je tako. A što je onda s imenicom pisac? Kamo udjenuti nju iliti njega? Kojoj bi imenskoj kategoriji on, pisac, morao pripadati? Je li i on apstraktan? Gdje mu je, uopće, legitimno mjesto, boravište? Naime, prostor unutar kojeg bi se mogao osjećati kao svoj na svome, zaštićen i siguran? Tko li je, uopće, taj zloguki pisac (pijevac hereditarno sklon preranom kukurijekanju) i čemu bi, uopće, imao služiti? U koju bismo ga imensku/imeničku kategoriju trebali klasificirati? Svakako ne u kategoriju vlastitih imenica, kojoj bi – zar ne? – „unaprijed“ morao pripadati već svojim imenom i prezimenom. Pisaca je danas mnogo, sve više, pa im je sve teže dogurati do zaštićenog/elitnog statusa zahvaljujući kojemu bi se njihovo privatno/nativno/vlastito ime automatski„izjednačilo“ s njihovom profesijom: Eshil, Dante, Shakespeare, Držić, Joyce, Krleža... – svi su to pisci ad nomen; dovoljno je izgovoriti im prezime, ostalo se podrazumijeva. A što s drugima, mnogima i sve brojnijima? Može li, ne samo kad je o njima riječ, imenica pisac biti kategorizirana/tretirana kao konkretna (poput već spomenute ruže, stolice, lonca...)? Ili, možda, kao apstraktna (poput boli, ljubavi, mržnje, tuge, jada...)? Nastojanje da se i imenica pisac ugura u skupinu onih općih/najopćijih imenica širokoga spektra (poput imenica knjiga, konj, prozor...; koje se interno diferenciraju i u podrgrupu zbirnih imenica granje, telad, perad..., „piščad“?) ne čini mi se osobito izglednim iliti uspješnim rješenjem.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=