81 Mirko ĆURIĆ Ogledi: PISAC, DEMOKRACIJA, IDEOLOGIJA konkluzija je Hrvat-Bunjevac, a u drugome Bunjevac-NeHrvat. Baš svi elementi na kojima su se gradili ili se grade moderne nacije istovjetni su, ali je ovdje riječ o jednoj, kako je naziva Fukuyama,„neočekivanoj značajki globalne politike drugog desetljeća dvadeset i prvog stoljeća (...) da su dinamične nove snage koje oblikuju identitete nacionalističke ili vjerske stranke ili političari“. Kako u bunjevačkome slučaju nemamo jaku bunjevačko-nehrvatsku nacionalnu stranku, a svećenici Katoličke crkve kojoj Bunjevci pripadaju redom su hrvatsko-bunjevački orijentirani, nova „nacija“ stvorena je političkom odlukom jer je jasno da – barem zbog katoličkog identiteta i ikavice – oni ne mogu biti Srbi. Ta nacija ili„nacija“ ima dubinski i nepremostiv problem identiteta, jer nema načina dokazati kako se razlikuje od „konkurentske“ nacionalne manjine „Bunjevaca Hrvata.“ Ne postoji nikakav razlikovni element među njima osim priklanjanja vladajućim politikama, kao lojalnih građana Srbije, za razliku od „zlih nacionalnih blizanaca“, pa eventualnim ulaskom predstavnika Hrvata Bunjevaca u srpsku vlast jedina vidljiva razlikovna pseudoidentitetska odrednica gubi svoju vjerodostojnost. Vratiti nam se je romanu Noći kuge, koji ima i jednu, uvjetno se može napisati, univerzalniju sadržajnu razinu: roman je kronika odnosa čovječanstva spram svake pandemije koja razlaže društvo (društva) koje zahvati. Cijeli je svijet, tijekom povijesti, prema pojavi zarazne bolesti – Pamukov Minger; ovaj otok zapravo je sinegdoha, što autor potvrđuje u eseju koji je uoči objave romana napisao za NewYork Times. Saznajemo to kako je Pamuk roman pisao četiri godine, dakle započeo je nekoliko godina prije velike pandemije koronavirusa u svijetu, a radnju smješta „u 1901. godinu za vrijeme onoga što je poznato kao treća pandemija kuge, izbijanje bubonske kuge koja je ubila milijune ljudi u Aziji, a puno manje u Europi“4. Dotaknuo se novinarskog pitanja koliko je tu sličnosti s reakcijama vlada i stanovništva tijekom posljednje pandemije (koja dok pišemo ove retke još traje): „Najviše ih zanima sličnost između trenutne pandemije koronavirusa i povijesnih izbijanja kuge i kolere. Postoji preobilje sličnosti. Kroz ljudsku i književnu povijest ono što pandemije čini sličnima nije puka sličnost klica i virusa, već to što su naši početni odgovori uvijek bili isti. Početni odgovor na izbijanje pandemije uvijek je bilo poricanje. Nacionalne i lokalne vlasti uvijek su kasnile s odgovorom te su iskrivljavale činjenice i manipulirale brojkama kako bi zanijekale postojanje epidemije. Velik dio literature o kugi i zaraznim bolestima prikazuje nemar, nesposobnost i sebičnost onih na vlasti kao jedinog pokretača bijesa masa. Ali najbolji pisci, kao što su Defoe i Camus, omogućili su svojim čitateljima da zavire u nešto drugo osim politike koja leži ispod vala narodnog bijesa, nešto svojstveno ljudskom stanju. Defoeov roman 4 https://www.nytimes.com/2020/04/23/opinion/sunday/coronavirus-orhan-pamuk.html
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=