74 (izvor: IO DHK) Branko ČEGEC, Zagreb U SLUŽBI ZLA ILI NA BARIKADAMA OBRANE ČOVJEKA Otpor u književnosti postideologijskog vremena Književnost je danas ponovno zaokupljena egzistencijalističkom periferijom, sudbinskim nanosima iz autorove biografije, tragedijama u ich-formi, ruralnim nasljeđem (nakon godina „proze urbanih pejzaža“) i pučkim predajama; poezija se koprca između srca i duše, ukopava se u neproničnost metafore u vremenu koje je iz dana u dan banalnije, površnije, udaljenije od tankoćutnih potonuća u predjele senzibilna bića, na kakve se često pozivalo u pučkoškolskim pozitivističkim interpretacijama. Knjigu Književnost i zlo Georges Bataille objavio je 1957. Riječ je dakle o mojoj vršnjakinji, a preveo ju je Ivan Čolović i objavio u BIGZ-u 1977. Bataille, ako se sjećamo, piše o piscima kao što su Baudelaire, Kafka, de Sade, Proust, Blake... Na koji je način „postbatailleovska” književnost govorila o zlu i je li sama bila nositeljica ili braniteljica ideja koje su bile izravni dionici ili inertni suputnici projekata zla, kojima svijet ni u jednom trenutku svoje zabilježene povijesti nije oskudijevao? Moje vrijeme, vrijeme koje sam proživio, vrijeme od pojave Batailleove knjige do danas, obilježila su djela koja su govorila o ratovima, o tragedijama, teroru i nasilju nad pojedincem ili kolektivom, o zlu imanentnom ljudskoj naravi, o„pogrešnim izborima”, pri čemu se najčešće spominjalo pisce poput Pounda, Hamsuna, Malapartea... Spominjali su se i suvremenici nedavne (ili tek nešto nedavnije) mračne prošlosti, od Drugoga svjetskog rata i postratnih tragedija, do novih ratova u kojima su neki pisci bili projektanti, neki i egzekutori, neki nijemi promatrači suočeni s vlastitom nemoći, svjesni da u ratovima i tragedijama mogu biti samo ljudi, pojedinci izloženi udarima huškača i manipulatora, onima koji u ratovima otimaju, kradu, sakate, ubijaju, bogate se.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=