59 Vanesa BEGIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI čije, barem s povijesne distance, a distanca je in. Možda jednoga dana svijet postane bolje mjesto nakon velike škole bez zvona. 4. „Skoro pa Pepeljuga“. Nesuđena Cenerentola toga je dana napravila 13.882 koraka. E, da, nije to malo. Uostalom, tko zna možda je bio i koji korak više, manje, dvo-, trokorak, pa nije sveto pismo ta aplikacija. I Cinderella je zaboravila kako to izgleda obuti normalne cipele. Najprije lockdown, onda meditativna faza, osim šlapa i patika Pepa (skraćeno od Pepeljuga), više nije znala kako izgledaju prave cipele. Stoje tamo, neće uteći, odjeća možda neće sva dobro pristajati, kila manje-više, ali cipele, pa nisu zec, neće uteći, iz ormarića čekaju bolja vremena koja nikako da dođu. A znamo, svako lani bolje. Ipak, za neke zgode se treba srediti, u neko bolje izdanje, iako više nema Kritičara. Ali, ok, svejedno. I krenula Pepa, pješačila i pješačila, a noge se odučile od cipela. I počelo žuljati, a Pepa već ‘ošla par (i malo više) koraka dalje. Što sada? Pustiti cipelu i otrčati bosa slijedeći Rousseuov imperativ Natrag prirodi? Ili hrabro nastaviti, bolnih nogu, do cilja. Nema puta naokolo, nema povratka, samo dalje, samo naprijed. Plavog princa nema, prinčevi ne postoje više ni u bajkama. Bajka je možda sada preslik nekadašnjeg„normalnog“ života. Nema cipela, nema života od sjećanja. Da ne bude kafkijanskog buđenja s Ionescovim elementima, uz analizu po Freudu, Jungu, Frommu... dok se Dante i njegovo remek-djelo čine bližim nego ikada. Do kojeg pjevanja smo stigli? Sve to Pepu podsjeća na Petrarkin sonet. Pace non trovo, e non ho da far guerra – odnosno u predodžbama cijeli svijet je naš, a nemamo ništa. Dobro, ne treba ići u krajnosti, Schopenhauer i teorije pesimizma neka se malo odmore. I Pepa je stigla kući a da nije srela plavoga princa. Prije ponoći, dakako, poštujući epidemiološke mjere. Jer život nije bajka, niti san. Život je nešto posve drugo. 5. (Post)koronske priča broj pet. Nije priča, nego konstatacija. Tek nakon što je u životu gol-razlika 0:1 vrijeme je za ofenzivu, napad, poduzetnost. Najvažnije utakmice su one najteže. A postoje i produžetci. I najrizičniji jedanaesterci. I pripetavanja. Sve se može promijeniti, prednost postaje nedostatak, a nedostatak prednost. I na koncu, i nakon izgubljenog jedanaesterca, nije sve gotovo. Postoje i druge utakmice, lige. Ili treba započeti beskonačnu partiju šaha, dužu od one Kasparova i Karpova. Život nije bajka, prije će biti basna, iako po(r)uku mnogi ne shvaćaju.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=