58 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Vanesa BEGIĆ sve... Niti računovođa iz istoimenog filma ne bi tu pronašao grešku. Možda je ona sama bila greška. Možda je sve bilo pogrešno. Ponavljala je, poput mantre, ljepota svega je u očima promatrača. Nema greške. Možda je taj krug trebao biti zatvoren upravo tada. Nije vjerovala u numerologiju. Više u funkcioniranje i djelovanje olimpijskih krugova – kada prestane funkcija a, počinje funkcija b nečega, pa zar nisu nogometni treneri nekada i sami bili igrači? Zar nakon nečega ne postoji nešto drugo? Zar postoji samo negacija? Ni tada nije bilo popularno, kao sada, biti negativan. Možda je nemoguća misija prelaženje iz jednoga kruga u drugi, možda ona Bariccova pitanja nikada neće dobiti odgovor, ali, vjeruj, nema života od sjećanja. Možda je to test, koji šalje neko svevišnje biće. Kako da novo novo bude zbilja novo, i kako da M. više ne luta po prošlosti? Poput ponora, vrtloga... Holivudski filmovi, završna špica, the end, koji ne mora biti happy, ali treba ga ispisati, utakmica je prošla, produžetci, jedanaesterci, zadnji krug jedanaesteraca. Uzmi kredu, napiši, napiši taj the end, bez kraja nema niti početka. 3. Život je poput filma, prilika da (do)živimo nešto što bismo htjeli, a izmiče nam. Uspjeh, slava, naših pet minuta, da se izborimo za pravdu, a što se više stari, to je osjećaj za pravdu jači i veći, ili bi tako trebao biti. Introspekcija, solilokvij (ne)realizirane ljubavi, a triler ili horor kao suočavanje s vlastitim demonima. Možda kada se najviše trudimo sve krene naopako, možda se stvari trebaju jednostavno dogoditi, možda se u nastojanju da se pobijedi, da se postigne zgoditak – zabije autogol. Možda su lijepe stvari, lijepi trenutci... satkani od projekcija, naših osobnih, nekih događaja koji se nisu dogodili, možda smo samo htjeli da se to dogodi, možda ni prošlost ne postoji, ona je tek proizvod nečega što postoji u našim glavama, viđeno ružičastim naočalama ili bez dioptrije. Zvučat će patetično, ali svatko je u našim životima bio s nekim razlogom, svatko je donio neku školu. Neki su imali puno škole, prekovremene sate, a netko je možda i tu prepisivao i izvukao se uz pomoć šalabahtera, jer cijeli život je do sada bio jedan veliki šalabahter, gotovo po principu Ctrl C – Ctrl V. I onda, ništa više nije kao prije. Kakav je to film? Blockbuster treće kategorije? Više neće vrijediti kratica pr.n.e nego pr.k i p.k. I 476., 1914., 1918. , 1939., 1945. (nabroji dalje) neće imati niti približno značaj kao ta dvostruka dvadesetica koja je zbunila sve numerologe, astrologe i ostale loge. Eh, da... možda će i o tome jednoga dana nastati crtani poput nezaboravnih Flinstonesa. A do tada, valja zapamtiti da su svi koji su bili dijelom nečijeg života to bili s razlogom, i gledati na to, ako se ne može druk-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=