Nova Istra br. 3/2024

39 Davor GUSIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI MIRO: Nisi pare izbrojija. ANTIĆ: Šta ću ih brojit kad neće meni?! MIRO: Šta je meni dalje činit? Oću li sutra na posa? ANTIĆ: Ovo ti je posa, budalo! Oćeš li da netko nešto posumnja?! Sutra ćeš ujutro otić u kuma Miće u ambulantu otvorit bolovanje. Ja san s rodicom Frankom sve dogovorija, tvoje je samo doć. I potrudi se bit pijan tako da se ljudi još više sažale nad tobom. MIRO: Stavit ću se. ANTIĆ: To ti virujem. (Napravi kratku stanku.) Nego, kako ti je ćaća posve slabo, ja san sve mora ubrzat. Ti računaj da si od sutra razveden čovik, a Ani poruči da ti uredi ćaću i skocka sebe jer ću sutra u isto ovo doba doć po njih i odvest ih na vinčanje. Parkirat ću se skroz do ulaznih vrata od kuće. Jesi li razumija? MIRO: Sve od A do Ž. ANTIĆ: Dobro. Ajde sad, laku noć. MIRO: Laku noć, Antiću. DVANAESTI PRIZOR (U seoskoj krčmi.) MIRO, JALE (Čuje se lupkanje flaše o stol.) JALE: Miro, je da si mi ovih dana najbolja mušterija i da govorim protiv sebe, ali lakše malo s tim utapanjem tuge u boci. MIRO: (Pijano.) Ja ne tugujem, nego slavim. JALE: Ajde? A šta ti to slaviš? MIRO: Od danas san razveden čovik, a Ana je povijest. JALE: Ja san čuja da si jutros bija otvorit bolovanje, a ne da si se iša razvest. MIRO: Ja san otvorija bolovanje, a rodijak Antić je potega veze i ekspresno nas razveja. Maloprije mi je javija. Možda je i od tebe čuja da san pritija i ćaći i ženi i da

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=