34 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Davor GUSIĆ ANA:„Odletile“ su ka da ih pasi gone! MIRO: (Podigne glas.) Dobro je. Ovo smo odigrali za Oskara. Sad ćemo pričekat uru-dvi dok one ne učine svoje, pa ću ja otić u gostijonu popit pivu, a ti ćeš se zaletit u crkvu ispovidit se. SEDMI PRIZOR (U seoskoj krčmi.) JALE, MIRO (Čuje se glasan žamor u objektu.) MIRO: Dobar dan, Jale. JALE: Meni je, a tebi ne znam. Gostijona mi je puna ka šipak. Nije ovako bilo ni za Veliku Gospu. MIRO: A šta je reć? JALE: Čuli ljudi šta je nova u selu, pa došli razmijenit utiske. MIRO: A je li? A šta je nova? JALE: (Nakašlje se radi publike.) Priča se da ti je žena oživila ćaću jer mu je dala najbolju „likariju“ na svitu. (Obrati se gostima.) Jel tako ljudi? (Odgovori mu gromoglasan smijeh.) MIRO: To se priča? JALE: E, baš to. Govori se da si ih uvatija na djelu i da si pritija da ćeš ubit i nju i njega. MIRO: (Podigne glas.) Pa šta da san pritija?! JALE: Ništa. Tvoja stvar. (Utiša se.) Ako nemaš pištolj, ja ću ti ga dat. Ispod šanka ga držim. Čist je, ne može mu se uć u trag. MIRO: Hvala ti na pomoći, Jale. Ma, ja ću svoje probleme sam rješavat. JALE: Kako oćeš. Oš popit pelinkovac? Kuća časti! MIRO: Neću, hvala. Dosta mi je gorčine za danas. Ajde, vidimo se. JALE: Di ćeš? Tek si doša.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=