26 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Davor GUSIĆ MIRO: A dobro, priznajem. Nije da nismo. ANTIĆ: Ali kad ti ćaća umre, onda će ti nastat problemi jer alternative nemaš. Zemlju si zapustija, vrtle ne obrađuješ, blago si smaka, ali zato ti žena svakog vikenda oda na frizuru i u kući drži ne jednog, nego dva pasa. Na selu živiš, a ka da živiš u gradu. MIRO: (Pobuni se.) Antiću moj, nisan ja jedini. Pola sela tako živi. ANTIĆ: Friga mi se za druge! MIRO: (Čudi se.) Kako ti sve to znaš? Jesi li ti odvjetnik ili policajac? ANTIĆ: Dobro ti znaš šta san ja i zato ću ti pomoć. I nemoj mislit da san ja zaboravija šta je tvoj ćaća učinija za mene. MIRO: To je lipo čut da nisi zaboravija. A kako ćeš mi pomoć? ANTIĆ: Sad ću ti sve potanko objasnit. Jesi li vidija ono auto ispred gostijone? MIRO: Jesam. Jale mi je reka da je tvoje. Svaka čast, rođo. Ni naši najbogatiji „njemačkari“ ne voze onakvo. ANTIĆ: Za onakvo se auto radi i špara godinama, a ja san ga zaradija u tri miseca. MIRO: Koga si ubija, Antiću? ANTIĆ: (Nasmije se.) Nikoga, ali na dobrom si tragu. (Utiša se.) Ja ne oduzimam, nego produžavam život. MIRO: A je li? A može li se znat komu? ANTIĆ: Takvima ka šta si ti i tvoja žena i dica. MIRO: A kakvi smo mi to, Antiću? Ja, moja žena i dica? ANTIĆ: Vi ste oni koji su naučili na lagodan život. Oni koji se vrući vode nikad nisu napili. MIRO: Ili se ponavljaš ili me vriđaš? ANTIĆ: Ni jedno, ni drugo. Iznosim ti činjenice. Želiš li čut detalje? MIRO: Naćulija san uši. ANTIĆ: Zadnja tri miseca po Hercegovini radim s odabranom klijentelom. Pitaj me šta radim. MIRO: Šta radiš?
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=