193 Stipan TROGRLIĆ ZAVIČAJ otvaranje sjemeništa i sjemenišne gimnazije u zgradi nekadašnjega Đačkog doma, pokretanje vjerskoga lista, osnivanje svećeničkog staleškoga društva i književnoga društva sv. Ćirila i Metoda. Sve to nije smetalo komunistički režim da svoje pravo lice pokaže prema Crkvi i njezinim pastirima. Partizanska vojska i kasnije komunistička vlast, svojim oprobanim metodama,„obradila“ je 67 istarskih svećenika. Neki su osuđeni u montiranim sudskim procesima na višegodišnje robije i gubitak građanskih prava, dok su drugi „in odium fidei – iz mržnje prema vjeri“ ubijeni ili bačeni u „fojbe“. Svi su oni, stojeći na braniku vjere protiv ateističkoga komunističkog sustava, dio svetačkoga bogatstva Istre. Njihov primjer – spomenimo samo bl. Miroslava Bulešića i bl. Francesca Bonifacija – i danas jasno govori o snazi osobne vjere, odnosno „snazi kršćanske ludosti“, kako je kršćansko svjedočenje u totalitarnom ruskom režimu nazvala Tatjana Goričeva. Zaključak Uz ostale znanosti koje bi trebale odgovoriti na složeno pitanje identiteta istarskoga hrvatskog svećenika, svoje mjesto trebala bi svakako naći i povijesna znanost. Prateći promjene društvenih i političkih struktura, povijest bi trebala odgovoriti na pitanje: Kako su te promjene utjecale na oblikovanje identiteta istarskog hrvatskoga svećenika? U ovomu tekstu, bez velikih ambicija, autor je pokušao smjestiti„službenike Svetoga“ u prostor i vrijeme te promotriti kako su izvanjski čimbenici utjecali na „identitetsku kartu“ istarskoga svećenika. U dugome razdoblju od jednoga stoljeća – u kojemu su se u Istri promijenile tri vlasti: austrijska, građansko-demokratska, talijanska, totalitarno fašistička i jednako tako totalitarna jugoslavenska komunistička – istarsko hrvatsko svećenstvo bilo je prepoznatljiva konstanta u svim mijenama. Svoje djelovanje, svjesno ili nesvjesno, temeljilo je na uvjerenju kako su režimi prolazni, Bog vječan, a narod potreban Božje pomoći koju im je ono, svećenstvo, pozvano na poseban način posredovati. Čini nam se da su četiri bitna čimbenika odredila identitet istarskoga hrvatskog svećenika tijekom 19. i 20. stoljeća... 1. Obiteljsko ozračje u kojemu Bog nije nešto usputno. On je„Onaj koji jest“, živ i prisutan u obiteljskoj i mjesnoj povijesti. O njemu govori večernja molitva u obitelji, nedjeljni odlazak u crkvu, molitve i procesije za dobar urod, slavljenje patrona župe. 2. U malome i bogoslovnom sjemeništu stjecala se duhovna i intelektualna formacija, odgajatelji i profesori provjeravali su u dugome razdoblju od 15-16 godina koliko je netko pozvan biti svećenikom u vinogradu Božjemu. Taj odgoj ponekad se čini krutim, a intelektualna formacija suhom skolastičkom. No, u jednomu drukčijem
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=