184 Stipan TROGRLIĆ, Pula O IDENTITETU ISTARSKOGA HRVATSKOG SVEĆENIKA U KONTEKSTU 19. I 20. STOLJEĆA U dugome razdoblju od jednoga stoljeća – u kojemu su se u Istri promijenile tri vlasti: austrijska, građansko-demokratska, talijanska, totalitarno fašistička i jednako tako totalitarna jugoslavenska komunistička – istarsko hrvatsko svećenstvo bilo je prepoznatljiva konstanta u svim mijenama. Svoje djelovanje, svjesno ili nesvjesno, temeljilo je na uvjerenju kako su režimi prolazni, Bog vječan, a narod potreban Božje pomoći koju su im oni pozvani na poseban način posredovati. Uvod – Istarski svećenik i njegov svijet Pojam identitet dolazi od latinske riječi identitas i znači istost, tj. izražava kvalitetu identičnoga. Premda je zapadna misao, u sklopu pitanja o samoodređenju, od početaka zaokupljena pitanjem identiteta, tek pri kraju 20. stoljeća koncept identiteta zauzima središnje mjesto u politici i medijima, jednako tako u svakodnevici i u znanstvenome okruženju. U žarištu zanimanja nisu samo individualni identiteti nego i kolektivni entiteti. Kod izučavanja kolektivnih identiteta u središtu je pitanje njihova konstituiranja u socio-psihološkom smislu unutar kojeg je važna i povijesna dimenzija s naglaskom na kontinuitetu i diskontinuitetu pri oblikovanju kolektivnih identiteta. U vezi s rečenim opravdano se može postaviti pitanje identiteta istarskoga hrvatskog svećenika u dugome vremenskom razdoblju od 150 godina, od sredine 19. stoljeća do potkraj 20. stoljeća. Iz kuta povijesne znanosti važno bi bilo odgovoriti na pitanje koji su to i kako su vanjski čimbenici utjecali na identitet istarskoga svećenika te kako je svećenički identitet (poslanje) utjecao na cjelokupnu društvenu zbilju. Metodologijom povijesne znanosti nastojat ću ukazati na sastavnice svećeničkoga identiteta kao dijela općega istarskog kulturno-vjerskog hrvatskoga identiteta. (izvor: IO DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=