182 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ vladavanje metafizike kao nihilizma i nije pozitivno uspostavljanje nesvodivosti drugačijega mišljenja iz jednostavnog razloga što je njegova toponomija nužno određena iz ove konstelacije teo-tehnologike, pa je otuda za Sutlića bilo od bitne važnosti promisliti četvorstvo metafizike i njezina ustrojstva bitka-boga-svijeta-čovjeka upravo iz onog horizonta koji je onkraj ove sheme ili sudbinski zadanoga okvira bio uvjet mogućnosti drugačijega mišljenja. Ne, Sutlićevo povijesno mišljenje nije soteriologija bez boga u tradicionalnome smislu kazivanja o razlici bitka i bića, ideje i pojave, transcendencije i imanencije. Štoviše, povijesno mišljenje ne može „biti“ ono što jest i ono što nije metafizika, jer se njegova bitna značajka pokazuje u otvorenosti drugačije povijesti i to bez emfaze apsoluta kao rada=Boga. Nije slučajno na kraju Predavanja o Nietzscheu Vanja Sutlić izgovorio i ovo: Mišljenje misli, to znači skrbi se za jedno polje otvorenosti i obrađuje ga radi otvaranja te otvorenosti, rasprostirući se na tom polju i radi njega.27 Povijesno mišljenje misli drugačije od metafizike i post-metafizike zato što je već posve naseljeno u samu jezgru nihilizma i zna da je to nužno tako i nikako drukčije. Ono spasonosno dolazi iz najveće opasnosti baš kako je to nenadmašno poetski kazivao Hölderlin stihom gdje raste opasnost, raste i ono spasonosno. Pitanje je samo je li otvorenost doista otvorena mogućnost ili ne-mogućnost bilo kakve nužne zbilje koja tu i takvu otvorenost zatvara u njezinim „posljednjim mogućnostima“. Zašto je Heidegger u svojem oporučnome razgovoru 1966. godine za tjednik Der Spiegel rekao da nas još samo jedan bog može spasiti? 27 Isto, str. 170. Vanja Sutlić (1925. – 1989.) (izvor: radiogornjigrad.blog)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=