18 Zorica RADAKOVIĆ, Zagreb DOK LJULJA SE KLATNO Dok ljulja se klatno Javni poziv za javno ismijavanje odbačenih vrijednosti, (harlekini i lude su u prednosti), hajmo pametni, hajmo glupi, dajmo se za društvenu slogu, tu droge drogu! I zvone lonci, zvone poklopci, pištaljke, vrištaljke, ha-ha-ha, i – pljuvačka pada, probija tlo, traži dno, o, kako lako je to, ta kreativnost u kojoj su umjetnik i publika jedno, u buci je notnoj ljestvici svejedno, ali... odakle ja tu? Nisam li ja u drugom konceptu? Veličina svemira dostupna promatranjima iznosi od nekoliko milja do milijun milijuna milijuna milijuna milja, kažem – onako, od milja. I pozivam te tiho, tajno: Ljuljaj me na koljenima. Dok ljulja se klatno. Sunce zlatno. Snažan si, bez podsmijeha i bez prezira, ti sve razumiješ. Jer, stanuješ na zemlji i hodaš i – gle! – gledaš kako se balistički projektili preobražavaju u hipersonične! Ti tako puno znaš o strojevima, brojevima, kemijskim spojevima, kako će se što zapaliti ili rastaliti u orbiti i pod kojim kutom pasti u neki dio oceana. Dok ja mislim (da) sanjarim, samo mislim, (tražim sponu s onim nečim u ozonu), samo sanjam u sveopćoj inteligenciji (san bez slova) (izvor: mojzagreb.info)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=