178 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ ne može svesti ni na kakav neo-marksizam niti na bilo kakvu nemisaonu ontologiju budućega društva ili tzv. kritičku filozofiju prakse.20 Nihilizam je, dakle, mnogo više od ništenja bitka i raspada svijeta koji se temelji na tradicionalnim metafizičkim pojmovima bitka, bića, supstancije, subjekta itd. Svijet rada kao sklop vladavine supstancije-subjekta kapitalskoga načina proizvodnje omogućen je praksom koja je pokretač i uvjet mogućnosti znanstvene povijesti. Ako je, pak, nihilizam konstelacija, a ne transepohalni usud tzv. ljudske povijesti, onda postaje bjelodano da je mišljenje ove konstelacije ono koje urgentno-kritički smjera prevladavanju zapadnjačke metafizike kao takve. Stoga je u „biti“ svijeta rada ono čudovišno i strahotno Ništa, ono što postaje zamašnjakom čitavoga procesa moći i vladavine tehno-poietičkoga načela zapadnjačke povijesti. Nietzsche kaže da je htjeti Ništa isto što i biti Ništa. U vremenu vladavine aktivnoga nihilizma ovo načelo preuzima moć transcendencije. To je „ono“ isto što Sutlić pri kraju Biti i suvremenosti još ovako iskazuje: Sama svagda u službi totaliteta stabilnosti i promjene, biti i prolaznosti, spremna je filozofija danas radije na samokritiku do uništenja nego da ugrozi totalitet. A ipak samo ona u svojoj s l u t n j i moćnog povijesnog „ništa“ uopće može sačuvati smisao za prevladavanje ovog totaliteta. Ako išta što je u njemu i po njemu, samo ona može, možda uz suradnju pjesništva i zakonodavno-političke brige za pravu ljudsku zajednicu, nadovezujući na tendenciju ništenja u svjetovnosti svijeta i sabirući snage destrukcije na zadatku svjetovnog obrata – ne: unutarsvjetovne promjene – misaono se probiti, na putu, biti, kroz bespuće totaliteta u kruženju, do novog svitanja svijeta. Ona to može kad preuzme najteži svoj zadatak: da m i s l i povijest i p o v i j e s n o misli ono „ništa“ i onu mogućnost koji djeluju u zbivanju i zgodi svijeta.21 U ovome razmatranju nije mi nakana pokazivati kronologijski i kronotopijski kako je Sutlić „evoluirao“ u svojem razumijevanju povijesnoga mišljenja od biti i suvremenosti do prakse rada kao znanstvene povijesti, jer ovo su naslovi-sintagme upravo njegova mišljenja koje pretpostavlja konstelaciju nihilizma i mogućnosti njegova prevladavanja, a ne puki naslovi najznačajnijih knjiga u poslijeratnoj jugoslavenskoj 20 Vidi o tome: Žarko Paić,„Povijesno mišljenje i politika:„Slučaj Vanje Sutlića“, u: Nemezis – Aporije političkoga i politike, Naklada Breza, Zagreb, 2022., str. 49-96. 21 Vanja Sutlić, Bit i suvremenost: S Marxom na putu k povijesnom mišljenju,„V. Masleša“, Sarajevo, 1967., str. 418.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=