165 Siniša MATASOVIĆ KOD MARULA 2023. alkoholičarski treninzi u društvu prijatelja, kod ovakvog naglog opijanja na prazan želudac ništa ne pomaže. Krajnjim sam naporom ustao i umio se hladnom vodom iznad lavaboa. To je napokon dalo učinka pa sam žurno zgrabio babu pod ruku i izveo je iz stana. Sreća je to poslijepodne bila na mojoj strani. Dovezao sam je onako pripit pred biračko mjesto bez najmanje ogrebotine na autu. A onda je uslijedio cirkus. Baba je inzistirala da je otpratim unutra. Zaboravila je u žurbi ponijeti naočale za blizu, kaže, trebat će me da joj pročitam imena kandidata i pomognem zaokružiti željenog. Ušli smo i, na moje veliko iznenađenje, predstavnici Biračkog odbora nisu imali ništa protiv babinog zahtjeva. Posebno se susretljivom pokazala moja vršnjakinja, koju sam otprije poznavao iz osnovne škole. Na trenutak sam je poželio upitati kako je moguće da ona obavlja tu dužnost inače predviđenu za neutralne pojedince u društvu, s obzirom na činjenicu da joj je majka visokopozicionirana članica sisačke vladajuće stranke, ali taj trenutak ispario je kao i babina zaboravljivost. Ljubazno sam iz ruku mlade dame preuzeo glasački listić i uputio se za babom iza paravana. Namučio sam se ko mesožder u žitu dok sam joj, nagluhoj i tupoj, izreferirao kompletan slijed ponuđenih stranačkih lista ne sluteći da ozbiljna blamaža tek predstoji. Shvativši da među imenima na listi nema pokojnog predsjednika Tuđmana, baba je načisto pošandrcala. – Ja bum’ glasala za Franju il’ za nikog drugog! – galamila je dovoljno glasno da su je mogli čuti svi od Siska do Velikoga Trgovišća. – Tiše, baba, ne moraju te baš svi čuti, urazumi se – siktao sam joj na uho. – ‘Oću Tuđmana! – Ne možeš za Tuđmana, ovaj put je otiš’o na godišnji – blebnuo sam prvo što mi je palo na pamet, ne želeći je izravno suočiti s bolnom istinom. Ako joj je cijela moja obitelj godinama uspješno tajila informaciju o smrti bivšeg predsjednika, nije bilo na meni da to pokvarim. – Ja ću vam pomoći, bako – prepoznao sam susretljiv glas svoje poznanice iz osnovnoškolskih klupa, koja mi se poput lasice prišuljala iza leđa. – Predsjednik je nažalost mrtav, ali vi zato možete zaokružiti redni broj ispred njegove stranke. Evokac, dajte mi kemijsku, ne morate se sami mučiti. Djevojka je hladnokrvno uzela kemijsku olovku iz babine ruke i zaokružila ciljani broj liste. Bio je to praznik demokracije u punom smislu riječi. Zatečen i osupnut takvim razvojem događaja, nijemo sam sve promatrao nekoliko sekundi, a onda sam pogled preusmjerio na babu. Baba je totalno zanijemjela. Buljila je pred sebe u jednu točku kartonskog paravana i više nije reagirala na vanjske podražaje. Bio je to prevelik šok za njezin oslabjeli organizam – dvaput u životu spoznati informaciju o smrti omiljenog Franje. Prvi put kada je uistinu umro, a tada joj je trebalo šest mjeseci da se djelomično oporavi, te sada, na biračkom mjestu uslijed svoje uznapredovale
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=