160 KOD MARULA 2023. Filip KATAVIĆ Žele da se smrznem kad se svijet zatrese... Ja pjevam, sijevam, snujem – opirem se! Ispod vala neba kog led raja prože Vjetar se topi ljubeći prezent kože Slova su i jela i zdjela, i namjera i djela I slapovi s jezika skaču iz sunčevih vrela I dok nijemi guru šuplje jaje nese Ja pišem, dišem, psujem – opirem se! Na dnu polarnog tuša nađoh vječni plamen I riječ što će nadživjet kukavički amen U zdravici besmrtnika ispih otrovne čaše – Sad znam da se ljudi jedino Života plaše Ogrnuh ruho Smrti, ona usere se Sad svićem, ničem, kujem – opirem se! Ratnik bez oklopa ne plaši se projektila K’o što slušač neba ne potrebuje krila. Gutam ružnoću koju projektori pljuju Da između krošnje i korijena provedem struju. Od trga do šume pletem zvonke rese Crnčim i trčim, al’ ne pljujem – opirem se!
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=