143 Sanja DOMENUŠ KOD MARULA 2023. grad bez djece čudno je bez djece nitko se ne smije, ne viče ne udara loptu nema nježnih lica na prozorima mekanih ruku koje nas griju nikad nismo doživjeli nešto slično izgleda nema ih više rat ih je uništio kao mraz pupoljke djetinjstvo ima mekane kosti osjetljive na metke čim se zemlja zatrese i nastane rupa jedno dijete postane anđeo bijeli medvjedići sivi od prašine ostaju ležati na cesti kako će grad izgledati bez nečijih malih ljudi utonuo u vlastite sjene najtmurnije dane više ne osvjetljava njihova svjetlost djeca umiru bez osude u krevetima i kolijevkama u majčinim naručjima sanjaju svoje nevine snove čudno je bez djece prevelika cijena za nečije ogromne vile s bazenima banke pune novca jahte i avione prevelika tuga i patnja za tako nešto bezvrijedno jer ako nema krošnje nema ni ptica da se u njima gnijezde ako nema djece nema ni nas
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=