139 Sanja DOMENUŠ KOD MARULA 2023. ljudi kao ljudi nisu ni mirisali ni smrdjeli po ljudskosti stoljećima isti licemjeri, varalice, slabići i kukavice brzo su rasli, ali zato jako dugo trunuli zbog njih su povremeno rijeke tekle iz očiju moje bake povremeno sam plakala i ja zajedno s kravom kojoj su tele odveli uvis prema nebu prije vremena bijele noći nad gradom rastu bijele noći sve je više mjeseca u sobi nećemo spavati noćas, nismo ni prošlu noć spokojno se njišu grane breza u parku u kojem smo rasli pjevale su ptice sivi zidovi usamljenih soba zatvora, bolnica naša su budućnost nadire miris hladne zime munjevitom brzinom rastu odredi vojnika diktatori odlaze na spavanje i grle svoje olovne igračke bez predaha ratovi koračaju kroz dane i noći odzvanjaju promukli urlici sirena ostavljamo naše rodne kuće
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=