134 PRIJEVODI Andrej PLATONOV zadovoljilo. Ustao je od stola, podigao palog za revere jakne i zadao mu nov, strahovit udarac, pogodivši ga u jagodicu, zbog čega je bivši predsjednik zatiljkom probio prozorski okvir i, zasut krhotinama stakla, našao se vani. Poslije toga čina Kučumovu licu opet se vratio malodušan izraz, a ja sam oćutio značaj Partije za srca turobnih i nepobjedivih ljudi, sposobnih u sebi godinama tajiti nemuštu ljubav i „rashodovati“ je, iznureni, radeći samo za sreću socijalizma. – Doviđenja! – rekoh Kučumu. – Svako dobro – izusti on drugarski nježno, znajući da ću, kamo god pošao, ostati u izgradnji socijalizma i da ću biti od koristi. Andrej Platonov, pravim imenom Andrej Platonovič Klimentov (Voronjež, 1. rujna 1899. – Moskva, 5. siječnja 1951.) je sovjetski i ruski pisac, filozof i publicist. Premda je Platonov sebe smatrao komunistom, za života njegova su glavna djela ostala neobjavljena zbog autorova sumnjičava stava prema kolektivizaciji poljoprivrede (1929. – 1940.) i drugim staljinističkim politikama te zbog eksperimentalnih i avangardnih književnih postupaka. Napisao je romane Čevengur (1928.), Iskop (1930.), Džan (1934.) i Sretna Moskva (1933. – 1936.). Poznatije su mu pripovijesti Skriveni čovjek (1927.), Kočijaško naselje (1927.), Od koristi (Vprok, 1931.) i Rijeka Potudanj (1937.). Prijevod s ruskoga i bilješke: Žarko Milenić, Brčko (BiH)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=