131 Andrej PLATONOV PRIJEVODI Bijede u kolhozu nije bilo, ali u njemu nitko nije znao za miran život. No svi su vanjski vjerovali da u kolhozu svaki novi dan kapne kaplja boljega života, dok u njih tekućina u prosjeku stoji na istoj razini. Kučum je shvatio da o savezu s okolnim kolhozima treba govoriti, ali tek kada se za tim pokaže potreba, primjerice, u vrijeme pojave strojno-traktorske stanice, pri mjerama za racionalno korištenje zemljišta, pri organiziranju borbe protiv nesvjesnih, a korisnih štetočina, i u drugim velikim gospodarskim slučajevima. Mene je veoma zanimalo kako je taj mračni vođa bjednjačkog pokreta za kruh i svjetlost organizirao rad u kolhozu i raspodjelu proizvoda. U radu se ponio kao škrti vitez3. Sastav kolhoza razbio je na polovine: na ljude do dvadeset godina (mladići i djevojke) i ljude starije od dvadeset. Pri tome je mladi naraštaj (do dvadeset) bio podijeljen na niz grupa: djetinjstvo, adolescencija te radnička mladež od petnaest do dvadeset godina. Za čitav omladinski dio kolhoza opskrba je bila uređena kao u komuni, bez ikakvih razlika i poboljšanja glede društveno-radne koristi (u obzir je uzimana samo razlika u uzrastu; primjerice: dijete i zaposleni mladić od sedamnaest godina itd.). Za članove starije od dvadeset godina naturalna i novčana opskrba obavljala se po učinku. U gospodarskom planu kolhoza bilo je zapisano i utvrđeno sljedeće:„Kad se od njega odbiju amortizacije, porez, rashodi na stoku, osiguranja i dr., čitav prihod kolhoza ‘Bez kulaka’ dijeli se na pojedinog konzumenta; pojedinačni konzumenti do 20 godina dobivaju svoj dio dohotka u cijelosti, a stariji samo polovinu svoga dijela; iz obračuna te svote vidi se učinak svakog člana starijeg od 20 godina. Druga polovina prihoda starijeg člana u minuloj privrednoj godini dijeli se ovako: četvrtina ide na pojačanu prehranu i odjeću mladog naraštaja, tj. na one do 20 godina, dvije četvrtine na gospodarski razvoj kolektiva, a zadnja četvrtina u rezervni, neprikosnoveni fond, te za pomoć industrijalizaciji države.“ Bilo je jasno da je Kučum velike nade polagao u novi naraštaj te da je sve odrasle, već iskvarene bivšim imperijalizmom, upregnuo u rad za živu budućnost. Kučum je znao da će sadašnja mladež već živjeti u komuni i da joj rad po učinku neće biti potreban. Uostalom, mladeži rad po učinku nije bio potreban ni sada: saznao sam da su kolhoznici uzrasta između petnaest i dvadeset godina radili s maksimalnim naporom i bez bilo kakve prinude, koja bi ih primoravala na napor – nedostajala im je samo obuka. Ova slika radne usrdnosti mladeži postala je uobičajenom pojavom u našoj zemlji jer sovjetska mladež ne poznaje razloga za izbjegavanje rada, ako se ne radi o premorenosti ili zaljubljenosti. 3 Naslov Puškinova dramoleta iz ciklusa Male tragedije.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=