129 Andrej PLATONOV PRIJEVODI – Što ako joj je na duši!? Sovjetska vlast ima sirotinjsku dušu, prema tome što je vama dobro i njoj je korisno. Tako je jedva, pod pritiskom nekoliko siromašnih, osnovan kolhoz „Bez kulaka“. I zbilja, Semjon Kučum nikog nije obmanuo – kolhoznicima je bilo teško u prvo, nemirno vrijeme osnivanja. Semjon je tih teških dana obilazio sve i govorio: – Hoće li se tko ispisati? Ali se nitko nije poželio ispisati. Tek se mnogo kasnije, zimi, jedan čovjek, koji se hvalisao da je službeni nadničar, ispisao iz kolhoza. – Ne mogu – rekao je – daju žitku hranu, a radi se od jednoga do drugog sna, tjeraju me sve pamtiti, bolje mi je živjeti u nadničarskoj olakšici. – Idi! – reče mu na to Kučum. – Kulak od nas nije pravio samo boljševike, već i vječne robove poput tebe. Idi u vražju mater! Poslije jesenje sjetve Kučum je, ipak, primio u kolhoz, čini se, desetak kućanstava, i to uz ozbiljan razgovor. Napisao sam„primio“, ali to ne znači da je Kučum o svemu u kolhozu odlučivao sam; naprotiv, izbjegavao je sve osim izravnog rada, naprimjer oranja. No, kolhoznici nisu ništa radili bez Kučumove riječi. Ako bi šutio, kolektivisti su osjećali njegovo raspoloženje i prema tome donosili odluke. Poslije sortiranja žita i pripreme za sjetvu, Kučum je primio još pet kućanstava. Njegov način prijma u kolhoz u ostatku je sela izazvao takvo raspoloženje da je većina već kucala na vrata kolhoza. Ali Kučum nije primao bez ilustrativnih činjenica, bez prikaza dostignuća primjernog rada kao jasnog i jednostavnog dokaza o pogodnostima društvenog radnoga gazdinstva. Zato je primio deset kućanstava tek poslije jesenje sjetve koja je, govore, obavljena tako što su inokosni stajali po strani kolhoznog polja i plakali kao da gledaju nešto dirljivo. Poslije pripreme za sjetvu također su primljeni novi članovi, a nakon proljeća, vjerovalo se, Kučumovo će se srce omekšati te će pripustiti bjednjake i srednjake. Kučumovo je pravilo očito bilo sljedeće: što se kolhoz više dokazuje (činjenicama koje su stanovništvu zorne), to se više popunjava novim članovima. Kučum nije dopuštao da se ljude obmanjuje. Takva je politika bjednjake i najbolje srednjake, u biti, lišavala mogućnosti da se iskažu aktivnošću. Djelomice nalik na bezvoljnu stihiju, takva je politika mogla razoružati revolucionarne snage sela, pa je rajon potom ozbiljno i oštro Kučumu ukazao na to da on jest čovjek drag i herojski, ali da je njegova politika gotovo kulačka, a Kučum, uvrijeđen, ipak se suglasio s rajonom, jer je uma i discipline u njemu bilo više nego pojedinačna egoizma. Ali u to vrijeme meni je bilo čudno vidjeti i čuti to kako drugi, još izvan kolhoza, vole kolhoz i brinu se o njemu. Jedan srednjak, po nadimku Pups, htio je, primjerice, organizirati skupinu kolhoznih kandidata kako bi si osigurao prednost pri ulasku u
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=