127 Andrej PLATONOV PRIJEVODI Ne znajući to, pošao sam pitati Semjona Kučuma. Semjon, zvani Kučum, iznenadio me mračnim licem i oštrim glasom, koji je odjekivao iz dubine njegova stalno stradalničkog srca. – Ne mogu ti odgovoriti – reče mi – jer za nas nema takvog pitanja, nama je to jasno i bez ikakve pameti. – Vi, sigurno, imate traktore ili vam ih je dala strojno-traktorska stanica? – Nemamo mi traktore, ni strojno-traktorsku stanicu. – A što imate? – Ono što ti nemaš: nemamo pitanja. – A zbog čega su seljaci počeli više sijati? – A zbog čega su osnovali kolhoz? Da bi gajili korov? – Zaobilaziš moje pitanje; pitam s najboljom namjerom. – Ne zaobilazim – rekao je Kučum. – Po tebi cijela naša djelatnost treba izgledati ovako: okupili se ljudi u gomilu s jednim planom i željom, počeli raditi i najednom im ništa nije polazilo za rukom. To je strašno i tako ne može biti! Tako misli luđak ili mrzitelj. – I ja tako ponekad mislim. – Jasno: u tebi nema kolhoznog osjećaja i klasne potrebe, mnogi samo kaskaju za revolucijom. Tko ima osjećaj ili bar klasnu prirodu, taj ima i um, a bez osjećaja ostaju samo pitanja i zloba. Snuždio sam se. Bila je to približna istina. Ostao sam u kolhozu nekoliko dana, ne vjerujući osobito Semjonu Kučumu. On više nijednom nije razgovarao sa mnom, jer nije govorio bez potrebe, iako je bio uljudan i smiren, nekako ravnomjerno, djelatno sjetan. Dalje sam postojao samo kao svjedok nekih događaja. U tom je selu oko četvrtine stanovništva bilo u kolhozu. Ostali, seljaci, sve su se vrijeme mučili: da uđu ili pričekaju. Kučum je radio neshvatljivo, nikada više nisam sreo takvog kolhoznog organizatora. Jednom su mu došla četiri bjednjaka, s istom zamolbom: uzmi nas i upiši u kolhoz. Ti bjednjaci bili su poznati svima, ali u pogledu vrlina ne sasvim usrdni, jer su već odavno težili rješenju kako da si olakšaju život. Te njihove osobine vjerojatno su razljutile Kučuma, jer je životni put bjednjacima već bio otvoren. – Vidi ti njih! – rekao im je Kučum grubo. – Jeste li poludjeli? Mislite da će vam u kolhozu biti lako? – Da, možda će nam biti lakše, Semjone Jefimiču – odgovorili su bjednjaci. – To su vam slagali – objasnio je Kučum smrknuto. – U kolhozu vladaju rad, briga, obveze, disciplina – kamo ste krenuli? – A što da radimo, Semjone Jefimiču? – Ostanite kod kuće, zašto bi vam bilo gore!
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=