119 Sanjin SOREL LJUBOMIR LJUBO STEFANOVIĆ strahovito nakrcani retoričkim bravurama. U njima ima oštroumlja, makaronštine, alogičnoga logizma, izobličenih pravila, besmislica, lirskoga esperanta, genijalnosti u fragmentiranju, simetrije protuslovlja, pomaknutoga težišta, pohvale dvosmislenosti, obrata, epigrama, šifriranja itd., itd., znači dosta onoga što Gustav René Hocke spominje u prekrasnoj knjizi Manirizam u književnosti. Alkemija jezika i ezoterično umijeće kombiniranja (1984.). V. Književna je kritika, usprkos svemu, Stefanovića dominantno percipirala kao konkretističkoga pjesnika, shvatimo li pojam pomalo ekstenzivno. I u tom pisanju, ali važno je reći, i iz mjesta u kojemu je pisao kao da navedeni model ima ponešto drukčiji kolorit. Čini mi se da je tu ključna stavka upravo grad Rijeka s jedinstvenom poviješću i poviješću književnosti kao specifično avangardne tradicije. Sjecište putova i prometnih koridora, luka, granična pozicija... rezultirali su, u hrvatskome kontekstu, jedinstvenim prostorom na Rječini. Mnoštvo je juridičkih ingerencija prolazilo gradom koji teče samo u XX. stoljeću, više negoli ijednim drugim (obližnja joj je Pula u ponečemu možda najsličnija, op. ur.). Stoga je u multikulturalnoj sredini bilo posve logično da se uz prvi avangardni riječki trolist (J. P. Kamov, J. Baričević i M. M. Radošević) pojavi i onaj drugi, uz dodatak, ime – Nikole Kraljića. I baš u trenucima kada se riječki postmodernizam formirao na fonu prve avangarde, priređena je ključna međunarodna izložba Westeast, koja već naslovom signira što joj je i prostorno i poetički nit vodilja. Premda je zbirka Umnožena pjesan objavljena 1979., nastala je 1971. godine. U Telegramu br. 60/61 od 24. studenoga 1972. objavio je Ljubo Stefanović ciklus Dovraga, gdje su te pjesme?5 koji će kasnije biti uvršten u spomenutu knjigu. U ostavštini su pronađeni tekstovi koji nisu bili uvršteni u knjigu, po svemu sudeći njih 24. U svim je tim tekstovima vidljiv autorov odnos s, pretežno, slovenskom neoavangardom. Weasteast bio je ključ za razumijevanje literarnoga koncepta Ljubomira Stefanovića, projekt konkretističke i vizualne poezije, kolaborativan i međunarodnoga značaja. No, on je ujedno bio dijelom jugoslavenskog kulturnoga prostora; treba imati na umu kako je u sklopu projekta izišlo šest antologija (u Kranju/Ljubljani, Kranju/Rijeci, Novom Sadu, Kranju/Piranu/Beogradu, Zagrebu). Kada bih se malo zafrkavao, rekao bih kako je projekt Weasteasta umjetnost na prostoru Slovenaca, Hrvata i Srba, tim redoslijedom, od zapada prema istoku. A neki će umjetnič5 Pjesme: Pletenice joj cjeliva, gospon gromovnik, U ljetopisu, Diljem, nasred dveri stajala, ljubovca je bujnih prsiju, u hod ići, Veseli glazbari, odavna D ide istom ulicom.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=