117 Sanjin SOREL LJUBOMIR LJUBO STEFANOVIĆ Ljubomira Stefanovića nalazimo u Poletu (br. 16, iz veljače 1968.), naime njegovu dulju pjesmu neshvaćeni frajersko-mafijaški život stvari igora cara, zatim u Riječkoj reviji (br. 2-3, 1969.) objavljuje četiri nenaslovljene pjesme, te u Poljima iz Novoga Sada (br. 143, 1970.) gdje mu izlaze Ljetne pjesmice. U Ljetnim pjesmicama sasvim ironično pripovijeda klasičnu situaciju ljetne romanse, s pripadajućim patetičnim općim mjestima. Stilski se već tada naslućuje njegov kasniji spisateljski postupak – redukcija i ogoljivanje, minimalizam, duhovitost i vješto poigravanje banalnostima. I, naravno, erotika, koja se provlači svim njegovim knjigama. Pridodajmo tome opće literarno mjesto opet iz općih mjesta o dijalektalnoj poeziji: kakav bi to čakavac bio, i avangardist, a da se barem malo ne zafrkava pišući?! Mimo ideje kako umjetnost mora biti ozbiljna, Stefanović je kretao obilazno i suprotno. Resili su ga: „neozbiljnost“, duhovitost, kadšto vic, neprekidno dosjetke, nerijetko parodija... Drugim riječima, bio je tekstopisac racionalnoga ludizma, na tragu Manifesta ludendizma (Prolog, 1977.) Ivana Rogića Nehajeva, poglavito u dandy poem iliti ludendičkoj pjesni, no uvijek su Stefanovićevi tekstovi usmjereni prema preciznom, pravocrtnom seciranju riječi, presijecajući ih i predviđajući im, iz njihova pro/cijepa – višeznačnost. Postupak je to oštroumnog pristupa pisanju. I, zapravo, to nonsens pjesništvo istinski je veselo jer se sprda s primorskim svijetom i njegovim svakodnevnim navikama, pa makar bile one iz prošlosti. IV. Već je prvom zbirkom Pene ali kaštigi naznačio smjer osebujnog razumijevanja čakavskoga idioma. Nasuprot pjesnicima antejskoga kompleksa, kampanilističkoga osjećanja, romantizma i anakronizma te svojevrsne filozofije deminutiva, Stefanović ulazi u prostor onih čakavskih pisaca koji proširuju opseg i mogućnosti jezika. S Miloradom Stojevićem i Nikolom Kraljićem4, pa i Ivanom Rogićem Nehajevim u njegovoj riječkoj epizodi, priklonit će se poetikama radikalnog prestrukturiranja poetskoga znaka. Time će do/kazati da se sa čakavskim sve može kao i sa štokavštinom, ukazat će na glotofagičnost standardnoga jezika te će ujedno biti inovativan unutar čakavskoga, dok će na području nacionalne pjesničke prakse ući u red tada, uvjetno rečeno, popularnih vizualno-jezičnih istraživanja. Drugim riječima: jednim jezičnim udarcem – dvije muhe. 4 U zbirci pjesama Pene ali kaštigi dvije su pjesme (bartol učinil je te ana ovrši zločin) čijim se imenima Nikola Kraljić kasnije poigrao u naslovu svoje zbirke Pikarske pjesme o Ani i Bartulu (1998.).
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=