116 LJUBOMIR LJUBO STEFANOVIĆ Sanjin SOREL itd., itd. Doista je riječ o nizu knjiga nezaobilaznih za povijest domicilnoga pjesništva, koji je niz pokrenut već 1975. godine. Znaju svi, koji su makar jednom stupili u „sveti“ prostor u Ulici Ivana Zajca 20/II., da je čitav redakcijski prostor ICR-a bio jedan velik i neponovljiv kreativni„nered“. Grudobrani rukopisa i knjiga na Ljubinom stolu i po podu, neki stari i desetljećima, novine i izresci doslovce posvuda, zidovi nakrcani koječime, od karata različitih vrsta do jedne meni u formativnom smislu bitne sličice – izrezak iz novina muhe pribijene čavlom na zidu redakcije. Kraljevstvo neobveznosti koje je bilo još nešto – izložbeni prostor. Naime, Milorad Stojević je u njemu imao izložbu vlastitih grafika, tek jedan dan, a sve zbog oklade. I mala, sasvim postmodernistička diverzija – obično se u njegovoj biografiji navodi kako je izložba održana u galeriji Listopad, na Trsatu – ne, sve pogrešno!; nepostojeće je to mjesto, riječ je o prijateljskoj zafrkanciji, o „štosu“ smišljenom upravo u tome kaotičnom i najkreativnijem mogućem prostoru ICR-a. Onome istom koji je, tragično, u nekom trenutku Gradu Rijeci postao nepotrebnim teretom, financijskim izdatkom, uopće opterećenjem, koje je mjesto poslije Ljube sustavno uništavano i uništeno. Drugim riječima: bio je potreban tek napor maloga broja ljudi vezanih uz knjigu, a u riječkome je slučaju to bio samo jedan čovjek – Ljubomir Stefanović, koji je svojom vizijom, znanjem i sustavnim radom okupio riječke i druge književnike kako bi doslovce „izmislio“ riječku poratnu kulturu. III. No, prije negoli se upustio u rad s knjigom, iz njegove je rukopisne ostavštine zanimljivo (bilo) slijediti razvojnu liniju. Počeo je pisati već sa četrnaest godina, klasične mladalačke i pubertetske stihove, ljubavne i identitetsko-egzistencijalne, s puno pathosa. No, već sa sedamnaest pročišćava izraz, što u njegovu slučaju znači – reducira ga. Tako će se oko 1970. već duhovito igrati i, u suštini, odrediti polje svoga tekstualnoga interesa: „uzeti sebi život / i / ne dati ga nikome.“ U istoj će rukopisnoj bilježnici napisati pjesmu: Krajem je srpnja pročitala knjigu imala buran ljubavni život bila na festivalu u Puli a i pocrnila je
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=