115 Sanjin SOREL LJUBOMIR LJUBO STEFANOVIĆ U dugoj uredničkoj karijeri sustavno je radio na nekoliko projekata – povijesti Rijeke, snaženju svijesti o važnosti čakavskoga idioma, multikulturnim projektima na relaciji Rijeka – Italija te pozicioniranju grada kao važnoga jugoslavenskog, kasnije i hrvatskoga izdavačkog mjesta. Ili, drukčije rečeno, razumijevajući kompletnu riječku povijest i sadašnjost, inzistirao je na ideji kako je Rijeka, kao vrlo mlad grad, grad specifične povijesti i kulture. U svim izdavačkim projektima prvenstveno je slijedio osnovnu nit otvorenosti i multikulturalnosti Rijeke, koja nakon 2. svjetskog rata, u svojim dominantnim linijama, nije bila deklarativna, kamoli ksenofobična. Razumijevajući neodvojivost geneze Rijeke od njezinih modernizirajućih gospodarskih praksi, svojim je uredničkim radom naglašavao i tu njezinu kulturološku perspektivu. Usto, uz Milorada Stojevića, najzaslužniji je za to što se čakavski idiom u suvremenoj hrvatskoj književnosti donekle počeo tretirati jednakopravnim jezikom. Uredio je brojne knjige na idiomu, a Izdavački centar Rijeka (ICR) „njegova doba“ postao je jednim od stupova kulturnoga procesa koji se u Rijeci kolokvijalno zvao Era čitanja grada, kojoj je pak vrhunac bila knjiga Radmile Matejčić Kako čitati grad. Rijeka jučer i danas iz 1988. godine. Senzibiliziran za povijesni aspekt Rijeke, u njegovu su vremenu objavljene brojne povijesne, kulturološke knjige, umjetničke monografije iz kojih smo ponovno upoznali bogatu umjetničku, povijesnu, jezičnu, ili kakvu drugu, povijest grada koji teče. U velikoj i maloj ediciji ICR-a objavljene su stotine knjiga, a jedno je vrijeme Stefanović bio jedini nakladnik u Hrvatskoj koji je izdavao pjesničke zbirke. I ne manje važno: časopis Dometi bio je svojedobno jedini hrvatski časopis tematski (književnost, kultura, društvena pitanja...) šire, a ne usko stručno i/ili akademski, koncipiran koji je kontinuirano objavljivao brojne priloge vezane uz povijest antifašizma na tlu Hrvatske, i ne samo Hrvatske. II. Jednom značajnom dijelu kulturne javnosti, na žalost, ostao je Ljubo Stefanović poznat tek kao urednik spomenutih velike i male edicije biblioteke Dometi. Valja primijetiti da je njegova mala edicija jedan od najvažnijih projekata u području pjesničkoga izdavaštva u kontekstu jugoslavenskog nakladništva uopće, a kamoli ne u Hrvatskoj. Neke od ključnih knjiga, bitnih za suvremeno pjesništvo, objavljene su u njoj: Branko Maleš – Praksa laži, Ivan Rogić Nehajev – Lučke pjesme za pjevanje i recitiranje i druge nerazumljive pjesme, Milorad Stojević – Viseći vrtovi, Sonja Manojlović – Civilne pjesme, Luko Paljetak – Životinje iz Brehma, Jagoda Zamoda – Kao da sam tu živjela, Branko Čegec – Melankolični ljetopis..., zatim knjige Baloga, Majetića, Vladovića, Ivaniševića, Kraljića, Martinija, Mirande Blažević, Tadijanovića
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=