108 Ogledi: PISAC, DEMOKRACIJA, IDEOLOGIJA Lada ŽIGO ŠPANIĆ kinja 2015.), Poljakinja Olga Tokarczuk (dobitnica „Nobela“ 2018.) i Amerikanka Louise Glück (ovjenčana 2020.) Slučajno ili namjerno? Pa i budali je jasno da predstavnici Kraljevine Švedske ne smiju više forsirati samo muška pera, da se ne smiju ogriješiti o nazadni patrijahalizam, jer bi (s pravom) uslijedila feministička paljba iz svih oružja! Gabriela Mistral, koja je „Nobela“ dobila 1945., jest feministica, no tek od šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća feminizam se iznimno razvija, ne više samo kao socijalni i politički pokret za žensko pravo glasa, nego se razvija i feministička literatura o ženskome subjektu, ženskome identitetu, ženskome tijelu... Kako zapisuje Dubravka Oraić Tolić u knjizi Muška moderna i ženska postmoderna – rođenje virtualne kulture (Naklada Ljevak, Zagreb, 2005.), u Americi sedamdesetih nastaju feministička kritika (feminist criticism) i ženski studiji (women’s studies), u Francuskoj žensko pismo (écriture féminine), u Njemačkoj ženska istraživanja (Frauenforschung)... Pa kako onda da žiri za zaobiđe spisateljice i feministice? Uostalom, i među slavnim spisateljicama ima pregršt politike, utkane u njihova djela. Primjerice, Herta Müller opisuje režim Nicolaea Ceauşescua, progon rumunjskih Nijemaca za vrijeme Staljinova terora, odnosno jedno od najgorih nasljeđa socijalizma, što također mora biti upisano na svjetskoj karti Nobelove nagrade. Sovjetski teror jedna je od čestih preokupacija švedskoga žirija. Pa i Nobelova nagrada Aleksandru Solženjicinu 1970. godine bila je priznanje velikome piscu, ali i političkome zatvoreniku i žestoku kritičaru Staljinova poretka, koji je u slavnoj knjizi Arhipelag Gulag prvi snažno razotkrio strahote sovjetskih koncentracijskih logora. U vrijeme kada mu je dodijeljen „Nobel“, knjiga još živi kao samizdat u Sovjetskome Savezu, a na Zapadu je konačno mogu uzeti u ruke nedugo poslije „Nobela“, 1973. godine u Parizu. Očito je, dakle, da se žiri posljednjih godina„intenzivno“ okrenuo ženama, iliti popularnoj jednakosti spolova. Na vagu sada valja stavljati i spolove – još jedna muka više za predstavnike švedske „porote“, koja k tome i dalje mora zbrajati književnu moć, politički kontekst, društveni, kulturološki trend... Uh, uh, uh! Biti u trendu – uvođenje novih žanrova Godine 2006.„Nobela“ dobiva sjajan pisac Orhan Pamuk, ujedno pobornik multikulturalne Turske, što je dokazao u sjajnoj dokumentarno-literarnoj knjizi Istanbul. Umalo da nije odrobijao tri godine, jer je u jednome švicarskom listu napisao da je za vrijeme Prvoga svjetskog rata u Turskoj pobijeno više od milijun Armenaca te da je u ratu između turskih snaga i Kurda, koji su htjeli svoju državu, stradalo više od 30.000 ljudi. A i u samoj Turskoj Slučaj Pamuk gorio je između dvije vatre – između navijanja turskih liberala, sklonih Atatürku, i govora mržnje turskih na-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=