104 Ogledi: PISAC, DEMOKRACIJA, IDEOLOGIJA Lada ŽIGO ŠPANIĆ stificirati. Jer ju je prvi u nas demistificirao gospodin Hergešić (uglavnom poštujući laureate i tada rijetke laureatkinje!). Pa tako moramo i mi. Pisac, umjetnost, ideologija? Neuništivo sveto, odnosno nesveto trojstvo života i književnosti ovostrane i onostrane. Pa je i u obrazloženju žirija za ovogodišnju (2021., op. ur.) Nobelovu nagradu tanzanijskome piscu Abdulrazaku Gurnahu navedeno kako ovaj ugledan pisac„beskompromisno i suosjećajno prodire u posljedice i efekte kolonijalizma, kao i sudbine izbjeglica u zaljevu između kultura i kontinenata“. Bez obzira na to što gotovo svi majstorski pisci u svojim djelima daju i sliku vremena, društva i politike, jer sudbina čovjeka uvijek je u žrvnju i vanjskoga, a ne samo unutarnjega svijeta, dodjela „Nobela“ tanzanijskome piscu može švedskoj gospodi dati pokriće kako su jako zabrinuti zbog koloniziranih zemalja u povijesti, u ovome slučaju afričkih, koje autor opisuje u djelima, i kako, evo, uvode pisce iz svih kontinenata na svoj književni Panteon. Uostalom, nisu li kolonijalizam, borba za neovisnost nekada porobljenih zemalja, sve veće migracije i slično vrući kesten i sadašnje politike? Ne osporavamo uglednu nagradu piscima, samo otkrivamo lukavstvo onih koji tu nagradu dodjeljuju. No, vratimo se malo unatrag, pa da vidimo kako u vrtlogu politike nisu samo zamišljeni pisci koji kroje svoje junake raspete između vlasti i slobode, nego su u istome političkom grmlju itekako osviješteni članovi švedskoga žirija. Iz diplomatskih razloga, dakako! Neutralna Švedska za dvaju ratova okreće se Skandinaviji Nisu uzalud za Prvoga i Drugoga svjetskog rata Nobelove nagrade dobivali uglavnom neutralni Skandinavci. Uostalom, i Švedska, u strahu od nacionalsocijalizma u Njemačkoj i komunizma u Sovjetskome Savezu, početkom Drugoga svjetskog rata ponovno sebe proglašava neutralnom, stavljajući bijele rukavice pred nadolazećim velikim krizama. Naravno, švedski diplomati željeli su i dodjelom „Nobela“ ostati nepristrani, nisu se htjeli nikome zamjerati. Ali se mnogima zamjeraju pisci. Nadovežimo se na Hergešića, sjetimo se nesretne sudbe Borisa Pasternaka u vrijeme hladnoga rata. Sjajan roman Doktor Živago, u kojem ovaj književni majstor obuhvaća dvije ruske revolucije i Drugi svjetski rat, proglašen je antisovjetskim, pa je Pasternak morao odbiti nagradu dodijeljenu mu 1958. godine, zbog neizdrživa političkog pritiska u SSSR-u. Tužno je i to što se ovaj tekst ne piše s umjetničkog aspekta, nego s „praktičnog“, no nažalost ni članovi švedskoga žirija nisu zaneseni i odsutni u duhovnom kozmopolitizmu, nego u rukama, kako rekosmo, imaju i političke škare. A ima i propusta, jer na onoj njivi ne može se zasaditi sjeme za svaku egzotičnu biljku.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=