103 Lada ŽIGO ŠPANIĆ Ogledi: PISAC, DEMOKRACIJA, IDEOLOGIJA To je samo jedna od slika koju možemo dočarati na temelju podataka iz sjajne knjige Ive Hergešića Književni nobelovci (Mladost, Zagreb, 1969.). Spomenimo i izdanje Ex librisa Ivo Hergešić – Izabrana književna djela (2005.). Dakle, još davne 1969. godine naš maestralni komparatist u rečenoj knjizi itekako je objasnio kako je Nobelova nagrada za književnost uglavnom politička križaljka u koju ipak većinom „upadnu“ dobri pisci, a ima tu (zaboga!) i komedije zabune. Šteta što Hergešić nije poživio dulje (preminuo je 1977.) i počastio nas još kojom pikanterijom iz carstva zakulisnih igara na svjetskoj književnoj pozornici. Navedimo neke zanimljive slučajeve iz njegove perspektive, a onda se„prebacimo“ u suvremeno vrijeme, nastavimo analize kako bismo shvatili: sve je uglavnom ostalo isto. Umjetnost, politika, zatajnost pisca, moć institucija koje ga predlažu, politička promišljenost, pa i „umišljenost“ švedskoga žirija (uz, dakako, dužno uvažavanje umjetnosti), tu i tamo dodvoravanje kojemu svjetskom trendu, zanemarivanje pisaca iz„malih“ kultura... Nobelova nagrada za književnost! Svaka čast, skidamo kapu piscima, ali mogu li članovi žirija godišnje pročitati milijune sjajnih knjiga, raznovrsnih autora iz svih krajeva vrloga svijeta? Naravno da ne mogu, pa tako, paradoksalno, ispada da članovi žirija za neku lokalnu književnu nagradu imaju veću obvezu čitanja negoli gospoda u švedskoj „prosudbenoj komisiji“. Promišljen politički rebus Pa kako se onda ta najuglednija književna nagrada dodjeljuje? Sudeći po Hergešiću, tako da se otvori karta svijeta, na kojoj se zaokruži neki zanimljiv geopolitički prostor, možda se pikne šestarom i koja država, doda se kakav politički trend, pa se u tom mozaiku traži dobar pisac ili spisateljica. A logički gledano, kako drukčije? T ne može švedska„porota“ ni teorijski svake godine u moru knjiga izabrati najboljega pisca, jer nema ni najbolje knjige u svjetskoj književnosti. Pa tako, u tom književnopolitičkom bingu, mnogim piscima u švedskoj križaljci kruna neočekivano padne na glavu, a rijetki se itekako potrude da je dobiju. Možemo mi umovati o umjetnosti koliko god hoćemo, s krilatim entuzijazmom, možemo gledati one Rilkeove krugove koji se šire kao metafora spoznaje, možemo se sroditi s Emily Dickinson koja je pisala izolirana od svijeta, razvijajući svoju sposobnost „vrtloženja kroz sfere“... Možemo ponoviti misao Sv. Pavla koji reče kako umni ljudi trebaju orati i na zemaljskoj i na nebeskoj njivi. Članovi švedskoga žirija itekako moraju preorati njivu ovozemaljsku, izmjeriti je gotovo„geometarskim“ znanjem, postaviti ograde i dobro promisliti gdje će zasaditi sjeme za novoga„Nobela“. Možemo citirati milijune mudrih misli, možemo se diviti misteriju duše, ali Nobelovu nagradu moramo demi-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=