Nova Istra br. 3/2024

101 Davor ŠALAT Ogledi: PISAC, DEMOKRACIJA, IDEOLOGIJA Jednako to možemo ustvrditi i o karakteru naratora djela. On je istodobno istovjetan samome stvarnom autoru Javieru Cercasu kao onome koji u svoje ime govori o djelu i u djelu. No, narator je i jedna od najvažnijih odrednica književne strukture pa njegov karakter ujedno ovisi o karakteru same te strukture. Dakle, i u karakteru samog naratora intenzivno se prepliće fakcija i fikcija, objektivne činjenice i njihova subjektivna interpretacija. Stoga je jasno da su u Anatomiji jedne pobune intenzivno kombiniraju činjenice i moćna autorska vizija koja od mnoštva dokumentaristike gradi novouspostavljen književni svijet. A taj je svijet dubinski oblikovan autorovom početnom idejom i namjerom, koncepcijom cjeline djela te svim potankostima njegove izvedbe. Baš u toj – prema Aristotelu – formi koja se pridaje materiji, vidi se da knjiga nije samo rekonstrukcija i interpretacija neuspjeloga državnog udara. Razvidno je da je pisana i s namjerom da bude snažna apologija demokracije, da iz samog njezinog ustroja bude očigledno kako je tek demokracija način za rješavanje dubokih društvenih problema te supostojanje i približavanje dvije tijekom cijelog 20. stoljeća nepomirljivo sukobljene Španjolske. Time je Cercas u Anatomiju jedne pobune jasno upisao svoj svjetonazor, odnosno vlastito viđenje španjolske novije povijesti, poželjnog smjera njezina kretanja i važnost osobnog zauzimanja za takav smjer. Njegovo djelo, dakle, nipošto nije ideološki neutralno, no zapravo se, virtuoznim književnim sredstvima i velikom umjetničkom kvalitetom, ideološki zauzima za nenasilno supostojanje različitih ideologija, za – doduše ponešto idealističku i prosvjetiteljsku – apologiju demokracije. Javier Cercas (izvor: jutarnji.hr)

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=