10 U SJEĆANJE to riječ duboko proživljena; ukorijenjena u zemlju, „zemljon uženjena“, ali također eterična, „dišeća“, lepršava, puna ritma i glazbe; ukotvljena u neprestanu igru ravnovjesja između žrtve i iskupljenja, zanosa i zbilje, sjene i duhovitih iskrenja, klonuća i životnosti. Za njegovu poeziju moglo bi se reći da je to – med samotok. Sabiran i kristaliziran kroz dugi tijek vremena, čuvan u maloj dozi, ali zato esencijalan i trajan, kojemu vrijeme samo pojačava estetsku vrijednost te produbljuje iskrenost i plemenitost. Neiscrpno je to vrelo varijacija i motivacija za dosege u ono najdublje, transcendentno u čovjeku. Ujčićeva je poetika protkana nezatomljivom etičnošću i altruizmom; u njenom tkivu i porukama ćuti se odjek i odsjaj djelotvorne i otkupljujuće Ljubavi. Tomislav Milohanić
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=