godište XXIX., sv. 77. br. 3 Pula, jesen 2024. ISSN 1331-0321 (tiskana inačica) ISSN 2991-9355 (mrežna inačica) UDK 821.163.42/821/7/008/304 ČASOPIS ZA KNJIŽEVNOST UM J E T N O S T K U L T U R U
4 GDJE JE ŠTO? U SJEĆANJE RUDOLF RUDI UJČIĆ (1937. – 2024.) Beseda 7 Tomislav Milohanić: Dragi pretelo Rudi... 9 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI DANIEL NAČINOVIĆ Aforizmatične kockice 12 ZORICA RADAKOVIĆ Dok ljulja se klatno 18 DAVOR GUSIĆ Sve za njemačku mirovinu 23 MATE ĆURIĆ Zastava 45 DRAGICA REINHOLZ Izložena koža 48 VANESA BEGIĆ Postkoronske priče (I) 57 Ogledi: PISAC, DEMOKRACIJA, IDEOLOGIJA BORIS DOMAGOJ BILETIĆ Jesu li pisci i u demokraciji žrtve ideologije? 65 BOŽICA BRKAN Lova kao piščev ideal 69 BRANKO ČEGEC U službi zla ili na barikadama obrane čovjeka 74 MIRKO ĆURIĆ Pisci, ideologija i (ne)legitimno čitanje 78 JELENA LUŽINA O piscima i Hekubi; demokracija i ideologija uključene 84
5 GDJE JE ŠTO? MIROSLAV MIĆANOVIĆ Pjesnik i nevrijeme 94 DAVOR ŠALAT Roman Javiera Cercasa Anatomija jedne pobune – apologija demokracije 97 LADA ŽIGO ŠPANIĆ Nobelova nagrada za književnost – umjetnost, politika i diplomacija 102 LJUBOMIR LJUBO STEFANOVIĆ (1950. – 2016.) SANJIN SOREL Konkretno o pjesništvu Ljubomira Stefanovića 114 PRIJEVODI ANDREJ PLATONOV Od koristi (prev. Ž. Milenić) 126 BLACK SABBATH Poslije zauvijek (prep. B. Orbis) 135 KOD MARULA 2023. (12. izdanje) SANJA DOMENUŠ Geometrija života 138 TIHANA PETRAC MATIJEVIĆ Leptiri umiru tiho 149 FILIP KATAVIĆ Ljudi pokušavaju biti sretni 155 SINIŠA MATASOVIĆ Do subote na Mirogoju (ulomak) 162 FILOZOFIJA ŽARKO PAIĆ Je li Sutlićevo povijesno mišljenje soteriologija bez Boga? 168
6 ZAVIČAJ STIPAN TROGRLIĆ O identitetu istarskoga hrvatskog svećenika u kontekstu 19. i 20. stoljeća 184 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI IVAN BOŠKOVIĆ Knjiga razotkrivanja (Viktor Žmegač: Kulturološki kvartet) 196 IGOR GAJIN Kamera romana i roman kamere... (Goran Rem: Film hrvatskoga romana) 202 LADA ŽIGO ŠPANIĆ Nadmudrivanje ćudljiva života (Albino Crnobori: Znakovi posred puta) 210 MATIJA IVAČIĆ Previše, a premalo (Viktorie Hanišová: Rekonstrukcija) 218 DARIJA ŽILIĆ Knjiga s kojom se čitatelji poistovjećuju (Ksenija Kušec: Požar) 222 IGOR ŠIPIĆ Lamarkizam na hrvatski način (Miljenko Stojić: Priča o njoj) 225 NEVEN UŠUMOVIĆ Dramatično iskušavanje pjesničkoga jezika (Nevena Mlinko: Magma) 231 HRVOJE SOMOGYI Nezaobilazno referentno djelo (Miljenko Brekalo: Paradržava Republika Srpska Krajina) 234 Autori 240 Summary & What to find and where? 241 O Katalogu izdanja IO DHK Pula 247 GDJE JE ŠTO?
7 U SJEĆANJE RUDOLF RUDI UJČIĆ (1937. – 2024.) Preminuo je nadasve človek, čovik, čovjek, dragi kolega i prijatelj Rudi Ujčić. Bog te k sebi privinuo, dragi naš Rudo! BESEDA I ot kamika i ot plamika i od leda i od meda more bit beseda Ot kamika beseda met paklenemi sini pres kunfini po sviete plamika Ot plamika beseda z deštini zgubljenih sini va vieki viekov se kamiča
8 U SJEĆANJE Od meda beseda z lažljiveh usti kat h srcu se spušti postane kus leda Od leda beseda od srca h srcu hodieć skonča se gorieć* * RUDOLF (RUDI, RUDO) UJČIĆ (r. 4. lipnja 1937. u Fakinima na Pazinštini – u. 24. srpnja 2024. u Pazinu), pjesnik i jezikoslovac – dijalektolog, profesor, novinar, lektor-redaktor i urednik na Hrvatskome radiju – Radio Puli. Objavio je brojne prikaze, oglede, prijevode i članke u hrvatskim i stranim časopisima, a kao zaljubljenik u dijalektalnu riječ posebno se posvetio čakavskome narječju i nekim njegovim inačicama. Istaknuti je aktivist Čakavskoga sabora, član Matice hrvatske i DHK, jedan iz užega kruga kolega koji su podržali osnutak Istarskoga ogranka DHK u Puli godine 1990. Diplomirao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, radio i kao srednjoškolski profesor te djelatnik u kulturi. Oproštaj s kolegom bio je na Gradskome groblju u Puli 27. kolovoza 2024., uz Svetu Misu zadušnicu u crkvi Sv. Franje. Ujčić je antologiziran i prevođen (engleski, talijanski, albanski, slovenski...), među istaknutim je pjesnicima suvremenoga čakavskog izraza. Izbor iz djela: Staropazinski viersi, Duša mažurana, Pridi šlovek muoj, Arka bjelokosna, Skrita bogatija, Istarske čakavske dijalektološke teme... Sa slikarom i kiparom G. Mocennijem suautor je grafičko-pjesnička mape Istarski rukopisi – Caligrafie istriane. (Ur.)
9 U SJEĆANJE Dragi pretelo Rudi, poeta vrsni, duhovni kume! „Pridi šlovek muoj!“ – zreka je Boh. „Pridi, dragi Rudi.“ Čas je priša... Došla je sila viša. I ti si poša u nebeske beskraje. * * * Zdušno i srčano, vrlo rado i radosno vraćao si se na sjenokoše, njive, uvale, šumarke, brežuljke djetinjstva, tamo u rodnome kraju, zavičaju, oko Fakina, oko Staroga Pazina. Evo jednoga prizora u kojemu je tvoja duša strastveno uživala. Livada je na vrhuncu cvjetanja, mirisa i boja. U jednom trenutku, pomilovan zanosnom aurom probuđenih uspomena, ti u sebi snažno ćutiš neko tajanstveno preklapanje, obnavljanje. Punim plućima dišeš, trčiš ususret Suncu kao nestašni, zaigrani dječak. Igraš se Suncem-loptom na zalasku. Neodoljivo te privlači poj pjevica; pjenušanje ševa, biglisanje slavuja, koji u sutonskom lahoru začudnim ozračjem probuđuje poetsku dušu djetinjstva. Strasno si uživao dok se Sunce kao okrvavljena hostija topilo u usnama daleke pučine, a raskošne nijanse boja postupno se gasile u plamenoj paleti beskrajnog horizonta. Trčao si u zagraljaj Sunca. Još nekoliko puta poskočio u trku; prvi put manje, drugi put više, i onda sve više i više, zanosnije. Svakim skokom pratio si sanjarskim pogledom krišku rumene hostije. Sve tanji odrezak Sunca. Rujni rekvijem danu koji odlazi. Dragi Rudi, tvoji su dani na ovoj zemlji okončani... Došao je čas rastanka, odlaska... Ka Kristu uskrslomu, istinskom i pravom Svjetlu vječnoga života. Dovidova pretelo, duhovni kumpare! Neka te čuvaju anđeli. I slaži i tkaj verse nebeske u beskraju Tajne. Bog ti bio nagradom! * * * Zrela poetska riječ pjesnika Rudolfa Ujčića vjerno i nadahnuto slijedi evanđeosku Riječ. U proplamsajima misli i osjećaja stameno stoji i ostaje kao znamen pokraj puta. Riječ puna duha i daha, plemenita, poslovična i okrepljujuća. Suptilno bremenita mudrošću puka i lucidnošću domaćega proroka. Njegovi stihovi teku, orošeni ljepotom, dobrotom, zvjezdanim prahom – pravi kristali jezgrovitosti! – metaforički zgusnuti i metrički dotjerani; vrsnošću žreca na optimalnu mjeru svedeni. Istovremeno: na mjeru ufanja koje uvijek neugasivo tinja i na mjeru ljubavi za čovjeka, zemlju, prirodu, Boga. Pjesnička je
10 U SJEĆANJE to riječ duboko proživljena; ukorijenjena u zemlju, „zemljon uženjena“, ali također eterična, „dišeća“, lepršava, puna ritma i glazbe; ukotvljena u neprestanu igru ravnovjesja između žrtve i iskupljenja, zanosa i zbilje, sjene i duhovitih iskrenja, klonuća i životnosti. Za njegovu poeziju moglo bi se reći da je to – med samotok. Sabiran i kristaliziran kroz dugi tijek vremena, čuvan u maloj dozi, ali zato esencijalan i trajan, kojemu vrijeme samo pojačava estetsku vrijednost te produbljuje iskrenost i plemenitost. Neiscrpno je to vrelo varijacija i motivacija za dosege u ono najdublje, transcendentno u čovjeku. Ujčićeva je poetika protkana nezatomljivom etičnošću i altruizmom; u njenom tkivu i porukama ćuti se odjek i odsjaj djelotvorne i otkupljujuće Ljubavi. Tomislav Milohanić
NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI DANIEL NAČINOVIĆ Aforizmatične kockice 12 ZORICA RADAKOVIĆ Dok ljulja se klatno 18 DAVOR GUSIĆ Sve za njemačku mirovinu 23 MATE ĆURIĆ Zastava 45 DRAGICA REINHOLZ Izložena koža 48 VANESA BEGIĆ Postkoronske priče (I) 57
12 Daniel NAČINOVIĆ, Pula AFORIZMATIČNE KOCKICE Si jeunesse savait; si vieillesse pouvait... Mladost kad bi znala; starost kad bi mogla... (Henri Estienne, 1531. – 1598.) I dosadni aforizmi imaju bar jednu prednost: uglavnom su kratki. - o0o - Prepametan je i prepošten. Znao sam da neće uspjeti u politici. - o0o - Suštinski je okvir svake politike: kako prikupiti i kako potrošiti novce. K tome, kako zadržati i kojim vijcima učvrstiti udobne fotelje. - o0o - Ti zbilja misliš da nemaš vremena? – reče mi gospodin grobar, a pogledaj ove ovdje... NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI (izvor: IO DHK)
13 Daniel NAČINOVIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI - o0o - Nekoć je razboritost hodala svijetom. Ostaju snalažljivost i sreća. - o0o - Pametan je onaj ni presit ni gladan, pred sudbinom znajuć koliko je jadan. - o0o - Oni ȍdjučer imali su više stila; mi imamo pametne telefone i druga stakalca. - o0o - Ratovi i slične gluposti... Hoće se post, molitva i opći egzorcizam. Ovako dalje ne ide. - o0o - Da, informacije su drogirane, ali su i droge informirane. - o0o - Sezona je nikad bolja! Nekoji se kunu da su vidjeli domaće goste!? - o0o - Sagradio je bazen, a onda je umro... Ima i tu nekog turizma. - o0o - − Tata, tata, mama je otišla na Facebook! − Ma, pusti je nek' ode di 'oće! − Da, ali se opet neće znati vratiti!? - o0o - Kuc-kuc! – Ima l' koga doma? − Ima ga, ali ga nema...
14 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Daniel NAČINOVIĆ - o0o - I vrijeme ima svoju zabavu: preslagivanje uzroka i posljedica. Često i naglavačke. Bit će, dakle, da je štošta od povijesnih znanosti privremeni konstrukt? - o0o - Teško je obnoviti industrijske djelatnosti... Nemamo aplikaciju! - o0o - Više od konstelacije zvijezdā, na ljude djeluju osobne i kolektivne hipnoze. - o0o - – Sva je sreća što postoje igre na sreću! – prozbori neki nesretnik. - o0o - Tekar skinuv lance, đaval pusti glase: Luđaci sad naprijed, a za njima mase! - o0o - Novac ima veliku moć. Može kupiti čovjeka a da ovaj to i ne primijeti. - o0o - Suzdržite se... nemojte kritizirati politiku! Dajte im 101 godinu vremena i onda ćemo vidjeti! - o0o - Eto, ostarismo..., a možda bi bolje bilo da smo ostali mladi!? - o0o - Istina traži samoću. Nemaš li samoće, istina će ti je dati. - o0o - Povratak Sunca, poljsko cvijeće, ljepota žene, osmijeh djeteta i cvrkut pticā govore da bi na kraju rečenice ipak mogao stajati uskličnik.
15 Daniel NAČINOVIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI - o0o - Nevažne stvari imaju moć preobrazbe; u tili čas mogu postati jako važne. - o0o - Činjenje dobra bez ikakva interesa vrhunac je smisla egzistencije. I kakva je tu logika? Nikakva. Nije ni potrebna. - o0o - Svemir je u svojoj tajnovitosti opisni katalog – catalogue raisonné – Božje darežljivosti. - o0o - Filozof se mora za nešto uhvatiti... Ništavilo mu je pri ruci. - o0o - U općem se obuhvatu prostor i vrijeme ni fantazijom ne daju obuhvatiti. Znanost, međutim, ne gubi nadu. - o0o - Zagrobni život? Bilo bi žalosno da ne postoji. Tȁ od velike je potrebe da se na čistom,„nezavisnom“ terenu posloži ovaj košmar ljudske povijesti. - o0o - Nametljivo dosadan čovjek ima tvorničku grešku: ne može shvatiti da je nametljiv i dosadan. - o0o - Istina obično ima račvasti jezik. - o0o - Ako i zakašnjela, zahvalnost je uvijek dobrodošla.
16 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Daniel NAČINOVIĆ - o0o - Novo vrijeme širi osmijeh lažan; nemaš pred kim da se praviš važan. - o0o - Prolaznost nije prolazna (dok se drukčije ne odredi). - o0o - U nepreglednome kretanju čestica, u svevremenskom gibanju i mijenjanju, ovo su tri temeljna polazišta: 1. Moje dobro ne leži u tuđemu zlu; 2. Ne dodavaj banalnosti tamo gdje ih ima dovoljno, pa i previše; 3. Materija je dionik uskrsnuća, tj. esencijalne preobrazbe. - o0o - Nisu sve spoznaje nadohvat ljudskih ruku, nešto je i preko ograde. - o0o - Evo, čime ćemo se baviti u našoj udruzi: detektirat ćemo mrtve praoblike, propitkivati živuće apsurde i mapirati Markove konake. Računamo i na neka sredstva. - o0o - Tako... mijenjamo svijet i ne zamjećujemo koliko svijet mijenja nas. - o0o - U vràga ne vȉruješ, držìš da ga nȋ... Joh, jȕšto takȍvega i vràg te želȋ! - o0o - Ideje kao takve često pobolijevaju od kostobolje. - o0o - Čarape? Stavi ih na Internet pa nek se suše.
17 Daniel NAČINOVIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI - o0o - Budućnost ne žuri, ali hoda prebrzo! - o0o - Ne, nismo još stigli u raj zemaljski. Upozorit ću vas kad stignemo. Crtež: D. N.
18 Zorica RADAKOVIĆ, Zagreb DOK LJULJA SE KLATNO Dok ljulja se klatno Javni poziv za javno ismijavanje odbačenih vrijednosti, (harlekini i lude su u prednosti), hajmo pametni, hajmo glupi, dajmo se za društvenu slogu, tu droge drogu! I zvone lonci, zvone poklopci, pištaljke, vrištaljke, ha-ha-ha, i – pljuvačka pada, probija tlo, traži dno, o, kako lako je to, ta kreativnost u kojoj su umjetnik i publika jedno, u buci je notnoj ljestvici svejedno, ali... odakle ja tu? Nisam li ja u drugom konceptu? Veličina svemira dostupna promatranjima iznosi od nekoliko milja do milijun milijuna milijuna milijuna milja, kažem – onako, od milja. I pozivam te tiho, tajno: Ljuljaj me na koljenima. Dok ljulja se klatno. Sunce zlatno. Snažan si, bez podsmijeha i bez prezira, ti sve razumiješ. Jer, stanuješ na zemlji i hodaš i – gle! – gledaš kako se balistički projektili preobražavaju u hipersonične! Ti tako puno znaš o strojevima, brojevima, kemijskim spojevima, kako će se što zapaliti ili rastaliti u orbiti i pod kojim kutom pasti u neki dio oceana. Dok ja mislim (da) sanjarim, samo mislim, (tražim sponu s onim nečim u ozonu), samo sanjam u sveopćoj inteligenciji (san bez slova) (izvor: mojzagreb.info)
19 Zorica RADAKOVIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI i drhtim. Kao slika, portret bez lika. Jer strepim, jer je preda mnom hrabrost, bezumlje i razum, i jedna crna noć. Ljuljaj me na koljenima, u naručju, izmislit ću te. Ja to mogu. Već te slutim u svekretu. Zapis Živa želja živi jezik liže... A negdje piše da ništa ne piše, da ništa nije zapisano, da je sve izmišljeno i podložno zaboravu. Gdje to piše? Gdje se to briše? I čime se briše, gdje je čarobna spužva, otkud ova gužva, sve ovo pred zjenicama, što se rastjerat ne može trepavicama? Što govori zapisano, nenapisano, obrisano, u gužvi ugušeno? Srlja se, kotrlja se, u budućnost se vuče dok ja negdje blizu vremena sadašnjeg tapkam za neoborivim, za nemoći. Što ako mi dođe pobuniti se, za svoju ravnodušnost optužiti druge, tebe, sebe, i da mi bude svejedno? I jest, svejedno mi je, promijenila sam rukopis, narav, duh, ubrzala sam vrijeme, misao i – mirovanje. Čudno stanje. To kretanje... za govornicu. Evo me, blizu sam. (Komunikacijska darovitost prikriva manjak suštine?) Dopustimo mogućnost, dajmo slobodu i onom nečemu što nam ne godi! (Čemu? Čemu?) Principima izvan nas što udaraju u principe u nama!, neću reći. Okolišam. Eksperimentiram sa sporošću! Nije li brzina površna i kobna? Strahovremenost Oni su reciklatori recikliranih ideja, čini im se da su sudionici događaja, a katkad tek – da su promatrači. Kako bilo, oni su svijet samo različito tumačili, ali ga nisu izmijenili, jer nisu imali snage, nisu imali srca, to je moje tumačenje.
20 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Zorica RADAKOVIĆ Mučno mi je od pogleda na brda i doline sitnih interesa, gdje su velike zablude ili zablude o velikom (duhu, događaju, poslu) koji će promijeniti pogled i izbrisati mučninu? Još malo, i žurim na žur mjesečara gdje će možda biti i jagoda i ruža mjesečarki. Još malo, dok namjestim srce, pronađem snagu, još malo! Još malo i – ... Gle, prilazi mi čovjek i kaže: oprosti, zašto ti o meni misliš to i to? Zašto me trga iz misli? Sad kad mi je usredotočiti se? Ući i proći kroz tišinu i stati pred njih. Da. Oni će različito tumačiti (razliku između kupinovog i kupidovog vina), oni će vrištati pod bombama u katakombama... Oni, ne ja! Ja – ne! Ne vrištim! Tek tražim da prestane žamor, iznenadna trema, pa da pričam, pametujem, (opće)poznatome budem bliska! Hoću toliko toga smetnuti s uma, i hoću, žurim! Iako je pogrešno. Ili smiješno. Igrati se s nezadrživim vremenom. Volja, kreacija, refabulacija Bio sam slijep, dali ste mi vidjeti, bio sam gluh, dali ste mi... Što? Ne čujem: što to? I, tko to? I zašto svako zašto nema svoje zato? I što reći na to? Vibracijskom bušilicom da načinim rupu kroz nebeski beton? Iza kojeg je tron s kojeg se s nama slobodno vlada? Pažnja, pažnja: ovo je metafora, ovo je metafora! Dragi moji svega željni i ogorčeni slušači, čitači, nema trona, nema betona, nema neba, tko je ikad vidio nebo? (Nebo je vlastito čelo kao granica.)
21 Zorica RADAKOVIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Dakle, ne treba mi ona, vibracijska bušilica, dok imam nju. (Emotivna pauza.) Ona okreće brda u doline sanja, ispunjenja, obećanja. Ona je moja, što ne laže. Ona je moja, njena sam. Vrlo je jaka. Volja, kreacija. Tako, da je se ne bojim. Između nas je razumsko odstojanje, lijepo kao i bliskost. Nadziremo i stvarnost, onu što se stvarnošću glasno zove. Refabuliramo je. I ona nas. Ne može ona bez nas. Ispreplićemo se u strastvenoj moralnosti, očovječenju sveg čovjekolikog i nadočovječenju zatečenog. Zajedno pulsiramo, kao stalno sada, nada pred ostvarenje. Ona me možda zavodi u protuslovlja. Ona je možda nečija tuđa. Ona me sanja i smije se, ispunjava me i obećava. Da mi se čini. I da sam sigurna. I da hoću. I hoću, i hoću. Multipotentnost, multiracionalnost U eteru vrvi od signala; kome što šaljemo, od koga što primamo, što uzvraćamo, tko je kome klijent, suradnik, mogući supatnik, što imamo kad ništa nemamo, čemu smo vjerni, što je postojano, iz čega gubimo? Čula da je beskraj nula, je li to točno? Evo, evo: ponoć se bori protiv noći, zora protiv jutra, svi – bili prezaposleni, prezamišljeni, nezaposleni, prazni, bez planova, očajni, optuženi, buntovni, ljubljeni, neljubljeni, nečim opsjednuti – svi će u nekom trenutku pobijediti, danas će u nekom času sutra slijediti, sve će biti u redu, od dvadeset i četiri do nule u zraku će biti kule, u njih ulazit će se bez karata, i sve će bliještati bez zlata, da, da – zanos neumorno puni sve odreda čaše: ljudi, i nebo je naše, ne treba nam euforija, dolje svaka utopija! Slobode nema – nama se vlada time što nam se daje nada! Nama se vlada kroz osjećaj slobode iz kojeg obveza grize zubima savjesti i progriza nas
22 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Zorica RADAKOVIĆ do pokornosti! Sloboda je obećana kroz nasilje na ovoj zemlji nade i čežnje za bijegom pod neki stijeg, ili na (neki čarobni) brijeg, ili u tamnu špilju, u samozaborav što će se nazvati srećom, prosvjetljenjem. Evo, bježim, zaboravljam što sam rekla, i reći ću još, pođite za mnom u vašim mislima, ne ispuštajte me do zadnjeg retka, do samog svršetka ovih kontradiktornosti, jer – ovo je nova razumska tehnologija, ovo sam ja u svojoj moći. A ovo je pekmez. Od kupina što ih skupljam kroz mješavinu smoga i ozona na ruševinama razgrađivanih gradova. (Za nahraniti nevinost, bez stida, bez skromnosti.)
23 Davor GUSIĆ, Split SVE ZA NJEMAČKU MIROVINU Osobe: Antić, odvjetnik Miro, Antićev rođak Jale, gostioničar Ana, Mirova supruga Biserka, Anina prijateljica zvana „Sito“ Bosiljka, Anina prijateljica zvana „Rešeto“ Fra Jozo, svećenik PRVI PRIZOR (U seoskoj krčmi.) GOSTIONIČAR JALE, MIRO (Čuje se bacanje karata na stol.) MIRO: Dobar dan, Jale. JALE: Tebi možda je, a meni nije. MIRO: A šta je na stvari? JALE: Osvrni se oko sebe, pa ćeš znat. MIRO: Aha, posa. Veliki promet, a mala zarada. JALE: Skužija si iz prve. Njih četiri igraju na mauša ili trijumfa ili đava će ga znat čega već sat i po, a popili su četiri kave. (Naglasi.) A ona petorica oko njih gledaju (izvor: ferata.hr)
24 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Davor GUSIĆ i komentiraju, a ništa ne piju! (Razočarano.) Ako se priča ovako nastavi, nema mi druge nego ključ u bravu, pa u Njemačku. MIRO: Ajde, neće valjda do toga doć. Nego, čija je ono „pila“ parkirana vanka? Odavno boljeg auta nisan vidija! JALE: To ti je auto tvog rođe Ante. MIRO: Kojega Ante? Pola mi se rođaka tako zove. JALE: Onoga Ante koji je odvjetnik u Splitu. MIRO: Ma bogati, malog Antića? Sudeći po autu, čini se da mu je krenulo. JALE: I ja bi tako reka, a ni grlo mu nije za bacit. Veći mi je račun on učinija, nego svi moji gosti, uključujući i tebe u zadnja tri dana. Dere najskuplji viski! A kad ne pije, onda je „na mobitelu“. (Povjerljivo. Šaplje, ne govori glasno.) MIRO: Zanimljivo. A di je sad? Ne vidin ga. JALE: Sad će on. Otiša je u WC-e obavit svoje. DRUGI PRIZOR (U seoskoj krčmi.) MIRO, JALE, ANTIĆ (Čuje se šum vode iz vodokotlića, te otvaranje i zatvaranje vrata.) JALE: Evo ti ga, izlazi lakši bar za litru. ANTIĆ: (Glasno.) O Miro, najdraži moj rodijače! Jesi li mi najdraži ili nisi? MIRO: Jesan, Antiću moj, a to je zato jer s ostalom rodbinom „ne govoriš“! ANTIĆ: Tako je jer samo ti nisi ljubomoran na mene i na moje visoko obrazovanje. MIRO: Kako ću ja bit ljubomoran, kad si ti u petom razredu prepisiva od mene, a ne ja od tebe?! ANTIĆ: Jesan, Miro moj. Ti si u peti iša po treći put, pa si bolje od mene utvrdija gradivo. JALE: (Nasmije se.) Moga si bit i bez ovoga!
25 Davor GUSIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI MIRO: Šta se ti smiješ? I ti si osmi ponavlja! JALE: Ja san ga ponavlja i uspješno ponovija, a ti si jedini u selu, a bogami i malo dalje, koji je osmi završija, a da ga nije ni pohađa. Kad si završija sedmi ima si već sedamnaest godina, pa su ti i osmi automatski priznali! Je li bilo tako, Antiću? ANTIĆ: Je, bilo je. Zakon je bija na Mirovoj strani. U ono doba se osnovnu školu moralo završit najkasnije u tim godinama. (Obojica se nasmiju.) Jale, natoči sebi šta piješ, meni ulij ono moje, a šta ćeš ti Miro? MIRO: Pivu. ANTIĆ: Jale, čuja si? JALE: Jesan. (Čuje se lupkanje čaša i flaša po šanku.) ANTIĆ: Miro, pridruži mi se u separeu. Nećemo se oblokavat za šankom. Tija bi s tobom ozbiljno popričat. TREĆI PRIZOR (U separeu u seoskoj krčmi.) MIRO, ANTIĆ (Razgovaraju ispod glasa.) ANTIĆ: Čuja san da ti je ćaća slabo? MIRO: Je, ne znam oće li dočekat idući misec. ANTIĆ: Ne ljuti se na mene. Ja bi ga doša povirit, ali od bolesti i takvih situacija bižin ka vrag od tamjana. MIRO: Ne zamjeram ti. I ja sam takav. Da mi nema žene, ne znam šta bi. ANTIĆ: Šta ćeš kad ti ćaća umre? Onda će ti bit svršeno sa životom na visokoj nozi! MIRO: Ma kakvoj visokoj nozi?! Krpin kraj s krajem. ANTIĆ: Ajde, nemoj meni muljat. Svoji smo. Ne živiš ti od svoje loše plaće koju dobivaš u firmi koja samo šta nije otišla u stečaj. I ti i žena ti i dica i ćaća živite od njegove njemačke „pensije“. I za naše prilike dobro živite.
26 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Davor GUSIĆ MIRO: A dobro, priznajem. Nije da nismo. ANTIĆ: Ali kad ti ćaća umre, onda će ti nastat problemi jer alternative nemaš. Zemlju si zapustija, vrtle ne obrađuješ, blago si smaka, ali zato ti žena svakog vikenda oda na frizuru i u kući drži ne jednog, nego dva pasa. Na selu živiš, a ka da živiš u gradu. MIRO: (Pobuni se.) Antiću moj, nisan ja jedini. Pola sela tako živi. ANTIĆ: Friga mi se za druge! MIRO: (Čudi se.) Kako ti sve to znaš? Jesi li ti odvjetnik ili policajac? ANTIĆ: Dobro ti znaš šta san ja i zato ću ti pomoć. I nemoj mislit da san ja zaboravija šta je tvoj ćaća učinija za mene. MIRO: To je lipo čut da nisi zaboravija. A kako ćeš mi pomoć? ANTIĆ: Sad ću ti sve potanko objasnit. Jesi li vidija ono auto ispred gostijone? MIRO: Jesam. Jale mi je reka da je tvoje. Svaka čast, rođo. Ni naši najbogatiji „njemačkari“ ne voze onakvo. ANTIĆ: Za onakvo se auto radi i špara godinama, a ja san ga zaradija u tri miseca. MIRO: Koga si ubija, Antiću? ANTIĆ: (Nasmije se.) Nikoga, ali na dobrom si tragu. (Utiša se.) Ja ne oduzimam, nego produžavam život. MIRO: A je li? A može li se znat komu? ANTIĆ: Takvima ka šta si ti i tvoja žena i dica. MIRO: A kakvi smo mi to, Antiću? Ja, moja žena i dica? ANTIĆ: Vi ste oni koji su naučili na lagodan život. Oni koji se vrući vode nikad nisu napili. MIRO: Ili se ponavljaš ili me vriđaš? ANTIĆ: Ni jedno, ni drugo. Iznosim ti činjenice. Želiš li čut detalje? MIRO: Naćulija san uši. ANTIĆ: Zadnja tri miseca po Hercegovini radim s odabranom klijentelom. Pitaj me šta radim. MIRO: Šta radiš?
27 Davor GUSIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI ANTIĆ: Dajem savjete ženama odnosno nevjestama kako će se razvest od svojih muževa i udat za svoga svekra, pa tako nastavit „primat“ njegovu njemačku mirovinu. MIRO: (Guta knedlu, zabezeknut je.) Ma, ti si poludija! Zar to može bit?! Kaži mi da me ne zajebaješ! ANTIĆ: Šta ti misliš, zajebajem li te? MIRO: Nisi. Samo ne razumin kako čovik dozvoli ženi da se razvede od njega i uda mu se za ćaću?! Ja bi svoju ubija! ANTIĆ: (Nasmije se.) Ti bi svoju ubija, a oni „ gori“ svoje potiču da to naprave. Zbog obostranog interesa, naravno. Sve za njemačku mirovinu. Sve. (Digne glas.) Ne bleji u mene! (Opet se utiša.) Slušaj ovo. U istoj su situaciji ka i ti. Kad im ćaće umru ostat će bez njemačkih mirovina, pa će i oni morat počet štogod radit, a radnih navika nemaju jer nikad ništa nisu radili. Zato su ljudi prst na čelo stavili, dobro promislili, pa da ih događaji ne prestignu, lipo su se„okrenuli“ i našli dobrog savjetnika koji ih je uputija u materiju i objasnija im šta će i kako će dalje. MIRO: To oće reć da su tebe našli? ANTIĆ: Pravo za pravo, naša san ja njih, ali sve ti se to svodi na isto. (Duboko udahne.) A para kapi li kapi, a mobitel mi ne prestaje zvonit. Radim i svetkom i petkom od nula do dvadeset četiri. Ka da san Japanac, a ne Hrvat. MIRO: I ti bi da moja žena i ja „učinimo“ isto? ANTIĆ: Ništa ja ne bi. Ja tebi govorim šta bi tribalo napravit, a šta ćete vi odlučit, to je na vama. MIRO: I tebi svaki đava pada na pamet. Kako si se samo toga domislija? ANTIĆ: To su Turci izmislili, a ne ja. Ja san samo izmijenija i prilagodija priču za naše uvjete. MIRO: Turci? ANTIĆ: E, Turci. I oni su ti se sad modernizirali, pa imaju samo jednu ženu. Ali kad je ovakva stvar u pitanju, site se da imaju pravo na njih četiri, pa na samrtnoj postelji odjedanput još tri vinčaju. Sve za njemačku mirovinu. MIRO: Ja ne mogu virovat da to može bit.
28 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Davor GUSIĆ ANTIĆ: Sad se ti ponavljaš. Računica ti je jednostavna. Turčin na umoru oženi cure od osamnaest-devetnaest godina, pa ti računaj koliko tim udovicama Švabo još godina mora slat „pensiju“ na Bospor ili u Anadoliju. MIRO: A ja bi reka još barem pedeset-šezdeset godina. ANTIĆ: Tako je. A kako će se Turci među sobom raskusurat, to je na njima. MIRO: (Pametno zaključi.) Moja je žena malo starija, ali bi i ona „potezala“ ćaćinu mi mirovinu bar još trideset-trideset pet godina. ANTIĆ: Počeja ti je mozak radit, a oči ti se otvarat. MIRO: A šta ako Švabe otkriju prevaru? ANTIĆ: Švabe ti se strogo drže svog zakona i misle o sebi da su nepogrešivi. Ako i otkriju prevaru, prvo će rješavat Turke, Srbe, ove naše u Hercegovini i sve ostale izvan Europske Unije, pa tek na kraju tebe. I molim te, nemoj mi ih ti žalit. Siti se samo koliko se ljudi iz naših krajeva vratilo iz Njemačke u sanducima. Pola njih je tamo radilo na crno, pa su im obitelji ostale nigdi. I bez mirovine i bez odštete! A Švabe su se sve ove godine vješto pretvarale da ne znaju da su im pola države izgradili radnici koji su radili bez papira. Siti se šta ti je ćaća radija u Njemačkoj. Miner nije lako bit ni u nas, a kamo li tamo. Di je tvoj ćaća stavlja glavu, Švabe nisu tile stavit ni nogu. Koliko god da im uzmu Turci ili mi, opet će im ostat puno i previše. (Napravi kratku stanku.) Ti razmisli, pa odluči. MIRO: Bojim se da moja žena na to neće pristat. ANTIĆ: Ako joj sve dobro i potanko objasniš, ka ja tebi, oće. MIRO: Dobro. Kažimo da pristanemo, koliko bi to vremenski trajalo od razvoda do vinčanja? ANTIĆ: Najviše sedam dana. To sve ja i moji ljudi rješavamo. MIRO: A koliko bi sve to koštalo? ANTIĆ: Pet tisuća eura. MIRO: Bogami rođo, nisi jeftin. ANTIĆ: Velik je hranidbeni lanac, Miro. Suci, matičari, popovi, pisari, odvjetnici. Sve njih triba namirit. Kad zaobilaziš zakon i preskačeš prepreke, to košta. Ako pristaneš, meni ćeš dat samo pršut od dvi godine, a ostalo iđe njima.
29 Davor GUSIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI MIRO: Otkud meni te pare? Znaš i sam da su moje sestre nakon materine smrti od ćaće izvukle sve šta su mogle. ANTIĆ: Di ćeš nać pare, to je tvoja briga. MIRO: A da mi ih ti pozajmiš, pa ću ti ja poslin sve pošteno vratit? ANTIĆ: Rođo, ja muzem druge, a ne drugi mene. MIRO: U redu, ako pristanemo, snaću se ja za pare. ANTIĆ: Takvog te volim. I još nešto. MIRO: Kaži. ANTIĆ: Ako pristanete, ja bi to udarija na sva zvona jer su naši ljudi sumnjičavi. Zato im triba servirat poslasticu. MIRO: Kakvu? ANTIĆ: Ja bi i’scenira bračnu nevjeru. Poželjno bi bilo da nađeš dvi svjedokinje koje će ti uvatit ženu u krevetu s ćaćom. MIRO: Svidokinje? ANTIĆ: E, jer kad žene puštaju glas, to se dalje čuje. Ti sa ženon razradi detalje, ali složite to tako da selo i tebe i nju i ćaću ti stave na „stub srama“. Tako ćemo se osigurat sa svih strana. Imaš li takve? MIRO: Neman ja, nego žena mi. Njene dvi najbolje prijateljice, Biserku i Bosiljku. Prvu u selu zovu Sito, a drugu Rešeto. ANTIĆ: Onda smo sve dogovorili. MIRO: Ako pristanemo. ANTIĆ: Ako pristanete. (Napravi kratku stanku.) Ajde, popij to. Odbacit ću te kući, pa ćeš mi odma dat pršut. MIRO: Oćeš li prespavat u selu? Da ti znam prinit kako se stvar razvija. ANTIĆ: Evo ti moja „vizitka“, pa ćeš mi na mobitel javljat novosti, a ja moran nazad u Split. MIRO: Pa, kako ćeš tako pijan vozit?! ANTIĆ: Rodijače, neću ja vozit, nego auto! Ono ti je vanka„automatik“. (Izdere se.) Jale, zbroji popijeno! Miro i ja smo „za puta“!
30 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Davor GUSIĆ ČETVRTI PRIZOR (U Mirovoj obiteljskoj kući.) ANA, MIRO (U tijeku je svađa.) ANA: (Razjarena je.) Ti si lud, a tvoj je rodijak Antić bolestan u glavi! MIRO: (Staloženo.) Ane, stani na balun i promisli malo. Sve san ti lipo objasnija. ANA: Ja da to učinim?! Da od svoje obitelji napravim Sodomu i Gomoru?! Da se selo ruga s nami?! Oslobodi me, bože! MIRO: Kad malo razmisliš, spoznat ćeš da ti nema druge. ANA: (Ljutito.) Ja san poštena žena i vjernica! MIRO: Da nisi to šta kažeš da jesi, ja ti sve ovo ne bi ni predložija. Misli na dicu, ako nećeš na sebe i mene. Ako to ne učinimo, a ćaća mi umre, slobodno možemo u Njemačku. Ja na bauštelu, a ti u javni nužnik čistit tuđa govna. Bolje ne možemo jer jezik ne znamo, a škole nemamo. ANA: (S visoka.) Ja da čistim tuđa govna?! Ja?! Ni u snu! MIRO: To ti kažem. Ovdi živiš ko gospođa, a ni meni nije „mane“. A tamo bi i ti i ja bili zadnji škart, a dica bi nam išla u najgore škole. (Napravi kratku stanku.) Ja ću skuvat kavu, a ti sidi i razmisli. Od galame i dernjave nema vajde. ANA: (Spomene ga.) Nemoj stavljat šećer u kavu! U meni je skočija moj! MIRO: Kako ti kažeš. (Oboje zašute na nekoliko trenutaka. Čuje se ulijevanje vode u lončić i paljenje plina na štednjaku.) ANA: De, ponovi mi natenane kako si to zamislija i šta bi tribalo napravit? MIRO: To oće reć da nadolaziš? ANA: Baš to. Nadolazim. Zbog naše dice, a ne tebe i mene. MIRO: (Sebi u brk.) Bogami nadolaziš. (Čuje se lupkanje šalice o stol.) MIRO: Ajde srkni gutljaj kave, pa ću ti ja sve objasnit.
31 Davor GUSIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI (Čuje se srkanje kave.) MIRO: Mogu? ANA: Možeš. MIRO: Ovako ćemo. (Rastegne rečenice.) Pozvat ćeš Biserku i Bosiljku na kavu. One će se rado odazvat jer ionako po cile dane „odaju“ po kavama. Kad dođu, zamolit ću ih, kad su već tu, da mi „povire ćaću“ jer si ti s njim u sobi i daješ mu „likariju“. Čim otvore vrata i uđu u sobu, imat će šta i vidit. Tebe u toplesu s ćaćon mi u krevetu. (Naglasi.) I još ćeš se „izvijat“ tako da one stvarno poviruju da se između vas nešto događa! ANA: Kako ću u toplesu? Kuku meni! MIRO: Stavi kukanje na stranu. (Smiruje je.) Ne brini, ja ću ti otkopčat grudnjak. Ćaću ćeš mi nakljukat tabletama tako da ne zna za sebe, pa ćeš lakše sve to podnit i odradit. (Nasmije se.) Ostalo će napravit Bosiljka i Biserka kad nas budu olajavali po selu.„Naklapat“ će šta su vidile i šta nisu. ANA: Kuku meni! MIRO: (Sebi u bradu.) Opet ona. (Podigne glas.) Ajde, popij tu kavu, malo se priberi, pa ćemo ponovit još jedan put sve dogovoreno. Onda ćeš se uvatit mobitela i dozvat te dvi aždaje. Evo, sad im je taman vrime kad zasjedaju i dogovaraju se komu će se uvalit u kuću. PETI PRIZOR (U Mirovoj obiteljskoj kući.) ANTIĆ, MIRO (Čuje se biranje broja na mobitelu.) ANTIĆ: (Mamurno.) Molim? MIRO: (Ispod glasa.) Rođo, Miro je. ANTIĆ: Kaži. MIRO: Ana je pristala. Sve će učinit kako smo se dogovorili. Eno sad zove one dvi da dođu na kavu. ANTIĆ: One šta ih u selu zovu Sito i Rešeto?
32 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Davor GUSIĆ MIRO: Baš te. Čin mi uđu u kuću, krenut ćemo s realizacijom plana. ANTIĆ: Odlično. Sad upri i obavještavaj me kako se stvar razvija. MIRO: Oću rođo, oću. ANTIĆ: Ajde moran prikinit, iman posla. Evo me na drugoj liniji zovu iz Istanbula. Zdravo. MIRO: Zdravo rođo, zdravo. ŠESTI PRIZOR (U Mirovoj obiteljskoj kući.) MIRO, ANA, BOSILJKA, BISERKA (Čuje se kucanje na vratima, a potom otvaranje.) MIRO: Bose i Bise. Otkud vi? BISERKA: Zdravo, Miro. Ana nas je pozvala na kavu. BOSILJKA: Nismo bile neko vrime, pa nas evo. Mi došle. MIRO: Ajde ulazite. Samo naprid. Komodajte se ka da ste u svojoj kući. Sad će Ana. (Čuje se zatvaranje vrata.) BISERKA: A di je ona? MIRO: Eno je u ćaćinoj sobi, daje mu „likariju“. BOSILJKA: A kako je on? MIRO: (Uzdahne.) Nikako. Jedva je živ. (Kao sjeti se.) Bravo, ma kad ste tu, mogle ste povirit u sobu na minut i javit mu se. Bit će mu drago. BISERKA: Ma, ne bi ga mi uznemiravale. BOSILJKA: Dosta mu je i samog sebe. MIRO: Ajde, učinite mi to. Čim vas dvi vidi, odma će mu bit bolje. Ne dolaze mu tako lipe žene u posjetu svaki dan. BISERKA: A dobro kad već navaljuješ.
33 Davor GUSIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI BOSILJKA: Amo ga ća povirit. MIRO: Uđite u sobu. Ne morate kucat, naši smo. Čuje se lagano otvaranje vrata i prigušeni koraci. Obje istovremeno ugledaju prizor. BISERKA: (Zabezeknuta je.) Huuu! BOSILJKA: (Zabezeknuta je.) Haaa! MIRO: Šta ste stale na vratima? Uđite unutra! Ana mi ćaći daje „likariju“. BOSILJKA: Daje, daje. BISERKA: Daje mu ona, samo mu ne daje tablete. MIRO: Ma, šta pričate vas dvi? BOSILJKA: Najbolje ti je da i ti poviriš unutra. (Čuju se koraci.) MIRO: (Izdere se.) Ane! Ćaća! Ma, šta to radite?! ANA: (Tobože panično.) Miro, nije ono šta ti misliš! BOSILJKA: Bogami nije. BISERKA: I ja bi rekla. MIRO: (Urla.) Ane, Isukrsta mi, ubit ću i ćaću i tebe! (Zalupi vrata za sobom, a Bosiljku i Biserku ostavi iza vrata.) BISERKA: Bižimo ća odavde! Ovde bi moglo postat gusto! BOSILJKA: Malo je reć gusto! Bižimo! (Čuju se užurbani koraci.) BISERKA: Ko bi reka da će se Ana spetljat sa svekrom? Da mi je znat otkad to traje? BOSILJKA: Oči su mi ispale kad san ih ugledala u postelji. Ona gori, on doli. Ona vrti, a on oči zatvorija. BISERKA, BOSILJKA: (Uglas.) Strašno!!! Čuje se otvaranje ulaznih vrata i s treskom zatvaranje istih. MIRO: (Ispod glasa.) Jesu li otišle?
34 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Davor GUSIĆ ANA:„Odletile“ su ka da ih pasi gone! MIRO: (Podigne glas.) Dobro je. Ovo smo odigrali za Oskara. Sad ćemo pričekat uru-dvi dok one ne učine svoje, pa ću ja otić u gostijonu popit pivu, a ti ćeš se zaletit u crkvu ispovidit se. SEDMI PRIZOR (U seoskoj krčmi.) JALE, MIRO (Čuje se glasan žamor u objektu.) MIRO: Dobar dan, Jale. JALE: Meni je, a tebi ne znam. Gostijona mi je puna ka šipak. Nije ovako bilo ni za Veliku Gospu. MIRO: A šta je reć? JALE: Čuli ljudi šta je nova u selu, pa došli razmijenit utiske. MIRO: A je li? A šta je nova? JALE: (Nakašlje se radi publike.) Priča se da ti je žena oživila ćaću jer mu je dala najbolju „likariju“ na svitu. (Obrati se gostima.) Jel tako ljudi? (Odgovori mu gromoglasan smijeh.) MIRO: To se priča? JALE: E, baš to. Govori se da si ih uvatija na djelu i da si pritija da ćeš ubit i nju i njega. MIRO: (Podigne glas.) Pa šta da san pritija?! JALE: Ništa. Tvoja stvar. (Utiša se.) Ako nemaš pištolj, ja ću ti ga dat. Ispod šanka ga držim. Čist je, ne može mu se uć u trag. MIRO: Hvala ti na pomoći, Jale. Ma, ja ću svoje probleme sam rješavat. JALE: Kako oćeš. Oš popit pelinkovac? Kuća časti! MIRO: Neću, hvala. Dosta mi je gorčine za danas. Ajde, vidimo se. JALE: Di ćeš? Tek si doša.
35 Davor GUSIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI MIRO: Sprdat ćete se vi na moj račun i bez mene. Pametnije mi je da odem ća i tako bar malo sačuvam obraz. OSMI PRIZOR (Čuje se biranje broja na mobitelu.) ANA, MIRO (Zvoni mobitel.) ANA: Molim? MIRO: Miro je. ANA: Znam da si ti. Vidim na ekranu. Samo san se tebi i javila. MIRO: Zar te je još neko zva? ANA: Zvala me mater, sve tri sestre i još pola sela. Nikomu se nisan javila. MIRO: Onda možeš pretpostavit kako stvari stoje? ANA: Mogu. Sigurno su nešto načuli, pa me nazvali da im iz prve ruke ispričam svoju verziju. A šta si ti u gostijoni sazna? MIRO: (Rastegne riječi i rečenice.) Cila gostijona, puna ka šipak, sprda se na tvoj i moj račun. Bosa i Bise su napravile svoje. (Naglasi.) Je, oni će se nami rugat misec dana, a mi njima trideset i pet godina! (Oboje se nasmiju.) ANA: Onda da ja „poletim“ u fra Joze na ispovid? MIRO: Ne kasni ni sekunde! I„udrobi“ mu protiv mene sve šta ti padne na pamet. Neka ispadne da san te ja „potra“ ćaći mi u krevet. Oš moć to? ANA: Ij, oću li moć?! DEVETI PRIZOR (Ispred crkve.) FRA JOZO, ANA (Čuju se ubrzani koraci.)
36 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Davor GUSIĆ ANA: Fra Jozo! Fra Jozo! FRA JOZO: Ne prilazi mi, bludnice i bestidnice! ANA: Fra Jozo, ja došla na ispovid. FRA JOZO: Neka te đava ispovida, a ja neću! U crkvu mi više nećeš uć! ANA: Kad je tako ja i ovde mogu reć svoje. FRA JOZO: Šta ćeš mi reć? Da si sagrišila sa svekrom? Ni rijeka Jordan te od grijeha ne može oprat! Kad san čuja za to, odma san„reka“ misu za vas. Ja san je platija! ANA: Lipo od vas. Ma, nije sve onako kako ste vi čuli i šta selo priča. FRA JOZO: Bludnice! Poričeš, a uhvaćena si na djelu! ANA: Ne kažen ja da nije istina, nego kažen da je Miro kriv za sve. On više voli „malu i veliku pivu“ nego mene. Ja san mu dobra za skuvat, oprat, opeglat i odgajat dicu, a za druge ga stvari nije briga. Nikad me nije odveja ni u kino, ni u kazalište. FRA JOZO: Baš si mi ti persona za u kazalište! ANA: (Nastavlja, ne da se smesti.) Kad mu nešto ne učinim po volji, onda mi je „prilipi“ iza ušiju! FRA JOZO: Ka da je mene pita! ANA: Nisan ja ničiji rob. Ja san emancipirana žena. FRA JOZO: Ti ne znaš ni šta ta rič znači! ANA: Miro je svaki dan pijan, pa ni bračne dužnosti sa mnom ne obavlja. A ja san žena i iman potrebe. FRA JOZO: Pa si se pribacila svekru u postelju, sramoto! ANA: Moj je svekar nježan i pažljiv. Otvorija mi je nove horizonte. Uz njega se osjećam tako... ispunjeno. FRA JOZO: (Raspali se.) Šta?! Biži mi s očiju, bludnice, bestidnice i sramoto! ANA: I samo da znate, razvest ću se od Mira i udat za svekra! Možete to i biskupu dojavit! FRA JOZO: (Izgubi strpljenje i samokontrolu.) Odstupi đavle od mene! Odlazi! Odlazi! (Čuju se koraci pri odlasku.)
37 Davor GUSIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI ANA: (Sebi u bradu.) Ne gledam ja mukte po cili dan meksičke sapunice. Šta san mu sve „udrobila“, ne bi mu ovo izrekle ni Felisidad, ni Soledad. DESETI PRIZOR (Čuje se biranje broja na mobitelu.) ANTIĆ, MIRO (Zvoni mobitel.) ANTIĆ: Molim? MIRO: Miro je. ANTIĆ: E, rodijače. Ajde požuri reć to šta imaš, Izmir mi je na drugoj liniji. MIRO: Poruči ti Izmiru da pričeka jer ti rodijak Miro sve šta se dogodilo mora natenane ispričat. ANTIĆ: Da čujem, kako stvari stoje? MIRO: Tolko dobro, da ne mogu bolje. ANTIĆ: Govori, Izmir može pričekat! MIRO: Naše selo i još tri sela okolo, olajavaju mene, ženu mi i ćaću. Mi smo im glavna i jedina tema. Biserka i Bosiljka su ne kasneći ni minute sve„prositale i prorešetale“ po selu tako da su mi se, već uru vrimena nakon njihova odlaska iz kuće, svi u gostijoni smijali u lice i sprdali na moj račun. Jale je čuja da san pritija da ću ubit i ćaću mi i ženu jer san ih „uvatija u krevetu“, pa mi je ponudija pištolj. Ja san, naravno, to odbija, ali san, amo reć, ka popišan otiša ća iz lokala. A Ana se išla ispovidit fra Jozi, ali je ovaj nije ni pušća u crkvu. Nako mu je s nogu „udrobila“ da san stalno pijan, da je tučem i da ne obavljam s njom „one stvari“, pa san je skoro pa ja otra u ćaćinu mi postelju. Još mu je rekla da će se razvest od mene i udat se za ćaću mi! ANTIĆ: (Oduševljen je.) Dobri ste, dobri! Slušaj... MIRO: (Prekine ga.) To nije sve. Jutros je na uranku došla Anina mater i dicu nam odvela k sebi u Sinj. Rič nije progovorila ni s njom, ni sa mnom. Čin je otišla, ja san uzeja„kuver“ u ruku i„oša ležat“ u staru kuću. Ana mi je s balkona odmirila od šake do lakta, a pola me sela gledalo kako se iseljavam! ANTIĆ: To! To! Dobri ste! Dobri!
38 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Davor GUSIĆ MIRO: (Završava.) Na kraju san sija u auto i umisto na posa, otiša u gostijonu i popija pet-šest piva. Kad san po drugi put „pa“ pod stol, Jale me „latija“ i doveja kući. Sad san se otriznija, pa san uzeja mobitel i nazva tebe. (Napravi kratku stanku.) Ja mislin da smo Ana i ja svoje napravili. Sad je na tebi red. ANTIĆ: A nego na komu je, nego na meni?! (Sjeti se.) Jesi li nabavija pare? MIRO: Jesan, svih pet iljada. ANTIĆ: Odlično. Ovako ćemo. Ja ću noćas u ponoć doć na naše gumno po pare, a ti me čekaj. Još mi Ana i ti pripremite tvoju i njenu domovnicu, ćaćinu ti domovnicu, vaš vjenčani list i materin ti smrtni list. Jesi li zapamtija? MIRO: Sve. Oš da ti ponovim? ANTIĆ: Ne tribaš mi ponavljat. Ako koji papir zaboraviš, to ćemo krivotvorit. Nego, kako ti je ćaća? MIRO: Živ je, ali ne zna za sebe. ANTIĆ: Vas dvoje napravite sve da poživi još koji dan. Nemoj da s Anom moramo mrtva čovika vinčavat. To ti je onda dupla tarifa! Ajde rođo, živija. Ova linija s Turskom mi je uskuvala! (Antić prekine vezu.) MIRO: (Sebi u bradu.) A ništa. Ode ja u novu kuću razbit još koji pijat, uzet još jedan kuver i prinit Ani instrukcije. JEDANAESTI PRIZOR (U selu na gumnu.) ANTIĆ, MIRO (Čuje se turiranje automobila u noći.) MIRO: (Šapće.) Antiću moj, točan si ka sat. ANTIĆ: Ti nisi. Jesi li donija šta san ti reka? MIRO: Evo, sve ti je u kuverti. (Čuje se šuškanje papira.) ANTIĆ: Dobro je. Tu su svi potrebni dokumenti.
39 Davor GUSIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI MIRO: Nisi pare izbrojija. ANTIĆ: Šta ću ih brojit kad neće meni?! MIRO: Šta je meni dalje činit? Oću li sutra na posa? ANTIĆ: Ovo ti je posa, budalo! Oćeš li da netko nešto posumnja?! Sutra ćeš ujutro otić u kuma Miće u ambulantu otvorit bolovanje. Ja san s rodicom Frankom sve dogovorija, tvoje je samo doć. I potrudi se bit pijan tako da se ljudi još više sažale nad tobom. MIRO: Stavit ću se. ANTIĆ: To ti virujem. (Napravi kratku stanku.) Nego, kako ti je ćaća posve slabo, ja san sve mora ubrzat. Ti računaj da si od sutra razveden čovik, a Ani poruči da ti uredi ćaću i skocka sebe jer ću sutra u isto ovo doba doć po njih i odvest ih na vinčanje. Parkirat ću se skroz do ulaznih vrata od kuće. Jesi li razumija? MIRO: Sve od A do Ž. ANTIĆ: Dobro. Ajde sad, laku noć. MIRO: Laku noć, Antiću. DVANAESTI PRIZOR (U seoskoj krčmi.) MIRO, JALE (Čuje se lupkanje flaše o stol.) JALE: Miro, je da si mi ovih dana najbolja mušterija i da govorim protiv sebe, ali lakše malo s tim utapanjem tuge u boci. MIRO: (Pijano.) Ja ne tugujem, nego slavim. JALE: Ajde? A šta ti to slaviš? MIRO: Od danas san razveden čovik, a Ana je povijest. JALE: Ja san čuja da si jutros bija otvorit bolovanje, a ne da si se iša razvest. MIRO: Ja san otvorija bolovanje, a rodijak Antić je potega veze i ekspresno nas razveja. Maloprije mi je javija. Možda je i od tebe čuja da san pritija i ćaći i ženi i da
40 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Davor GUSIĆ san kupija pištolj na crno, pa je čovik zaključija da mu je pametnije sredit nam razvod, nego da prolivamo krv po kući. JALE: Uvik san ja govorija da je Antić duševan čovik. MIRO: To je istina. I zato mu ne zamjeram nimalo, šta će večeras po mrklom mraku, da selo ne vidi, doć po ćaću mi i Anu i odvest ih na vinčanje. JALE: Ajde? Po mrklom mraku, pa već na vinčanje? MIRO: Aha. Ja bi reka da će doć oko ponoći. (Čuje se tresak stolice o pod.) Jale, naplati popijeno! Moran ić ća dobro se naspavat. Vidiš i sam u kakvom sam stanju. Koliko san ti dužan? JALE: Ništa, Miro. Kuća časti. MIRO: Kad je tako, budi pozdravljen. (Čuju se nesigurni koraci pri odlasku, a odmah potom biranje broja na mobitelu.) JALE: Bose, Jale je. Znate li ti i Bisa šta je to „ćiribimba“? TRINAESTI PRIZOR (Pokraj Mirove stare obiteljske kuće oko ponoći.) JALE, BISERKA, BOSILJKA (Čuje se hrkanje u pozadini.) BOSILJKA: (Šapće.) Evo još nema nikoga. JALE: Strpi se, još nije ponoć. BISERKA: Jesi li ti siguran da si dobro razumija šta ti je Miro „smrsija“? JALE: Da nisan siguran, ne bi vas dvi bile ovde s menom iza zida i ćirile prema Mirovoj novoj kući. BOSILJKA: Čujete li ga kako hrče? Žena mu se udaje za ćaću, a on spava snom pravednika. BISERKA: Spava on snom pijanca. JALE: Reka san vam da mu je od danas bivša. Antić je potega veze i razveja ih na vrime da ne padne krv. Njih dvoje nisu ni bili na ročištu. BISERKA: Zar se to može? JALE: Čula si da može! Ako ne viruješ u to, siti se kakvo auto Antić vozi.
41 Davor GUSIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI BOSILJKA: Slažem se s tobom, Jale. Pare su učinile svoje. BISERKA: Pst, čini mi se da čujem auto. Je, Antić je. ČETRNAESTI PRIZOR (Ispred Mirove nove obiteljske kuće.) ANTIĆ, ANA (Čuje se dolazak automobila, zaustavljanje i gašenje motora.) ANTIĆ: (Doziva je ispod glasa.) Ane, Ane. (Čuje se otvaranje ulaznih vrata od kuće.) ANA: (Također ispod glasa.) Ej, Antiću. ANTIĆ: Jeste li spremni? ANA: Ja jesan, a i svekra san uredila. On ionako ne zna za sebe. Morat ćeš mi ga pomoć unit u auto. ANTIĆ: Dobro, eto me. (Čuje se zatvaranje vrata na kući i otvaranje vrata na automobilu. Potom se zatvaranjem vrata na automobilu utiša nejasno komešanje.) ANA: Ajme! ANTIĆ: Šta je? ANA: Zaboravila san vjenčanicu. Moran se vratit u kuću. ANTIĆ: Pust’ sad vjenčanicu. Nećeš se udat u crkvi, nego u garaži. ANA: Ajme! ANTIĆ: Šta je sad? ANA: Čini mi se da san vidila nekoga iza zida pokraj stare kuće. ANTIĆ: Ne plaši se. Ako je onako kako mi je Miro javija, to bi tribali bit Jale i one tvoje dvi prijateljice. (Ode povirit jesu li stvarno oni.) ANA: Ajme! ANTIĆ: Vidi nje! Ko je da je, to nam ide u prilog.
42 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Davor GUSIĆ PETNAESTI PRIZOR (Pokraj Mirove stare kuće.) BISERKA, BOSILJKA, JALE, ANTIĆ (Čuju se koraci i komešanje.) BISERKA: Bižimo ća. Antić nas je vidija. JALE: Zašto ćemo bižat? BOSILJKA: Moga bi nešto krivo pomislit. JALE: Ma šta bi moga pomislit? BISERKA: Moga bi se upitat, šta nas dvi udate žene radimo s tobom iza zida u ponoć? JALE: Ajde, lude jedne. Pa nisan ja javija samo vama šta će se noćas odigrat. Pola sela viri iza škura i prati razvoj situacije. (Čuju se koraci.) ANTIĆ: Jale, dobra večer. I vama dvima isto. JALE, BOSILJKA, BISERKA: (Uglas.) Dobra večer. ANTIĆ: Šta radite vi tu iza zida? JALE: (Snađe se.) Došli smo provjerit je li Miro dobro. Ovih je dana stalno pijan. BOSILJKA: Mi se zabrinule za njega. BISERKA: Eno ga hrče u kući. ANTIĆ: Bolje da hrče, nego da loče. JALE: Kud ćeš ti u ovo doba, Antiću? ANTIĆ: Ma, ne pitajte ljudi. Spašavam šta se spasit može. Jeste li čuli šta se zbiva s Anom, Mirom i ćaćon mu? JALE: A nešto san načuja. BOSILJKA: Svašta se priča. BISERKA: Ne znamo detalje, osim onoga šta smo nas dvi slučajno vidile. ANTIĆ: Ja ću vam na brzinu reć kako stvari stoje. (Napravi kratku stanku.) Kako se Ana uvalila u krevet svoga svekra, odnosno Mirina ćaće, da ih Miro oboje ne ubi-
43 Davor GUSIĆ NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI je, ja san tu podmetija leđa i sredija im brzinski razvod da umanjim štetu. A kako se Ana ludo zaljubila u svekra, a i on u nju, i tu san mora uskočit i sad ih vodim na vinčanje jer ni ona ni on ne mogu čekat. JALE: Ne mogu čekat? ANTIĆ: E, osladilo im se. Kažu da oni svoju ljubav neće krit od nikoga, pa san im rezervira i apartman za mladence na Hvaru. JALE: Bogati, apartman za mladence? BISERKA: Ovoga nema ni u meksičkim sapunicama. BOSILJKA: (Sjetno uzdahne.) Ako mene pitate, to je strast! ANTIĆ: Ljudi, moram vas ostavit da mi mladenci ne bi postali neurozni. BISERKA: Ma, čekaj Antiću. Moram te nešto pitat jer to nikako ne razumin. ANTIĆ: Pitaj, ali požuri. BISERKA: Čiji si ti odvjetnik? Mirin, Mirina ćaće ili Anin? BOSILJKA: To se i ja pitam. ANTIĆ: Eto vam Jale, pa će vam on objasnit. Ja moran ić. Laku noć. (Čuju se koraci pri odlasku, a potom paljenje motora automobila i odlazak.) BISERKA: Jale, govori. BOSILJKA: Slušamo te. JALE: Moje žene, iz kojega god kuta ja pogledam, u ovom slučaju on nije ničiji odvjetnik, nego je jebena stranka! ŠESNAESTI PRIZOR (Čuje se zvono na crkvi kako „breca“.) JALE, BISERKA, BOSILJKA (Na cesti u prolazu pokraj seoske krčme.) BOSILJKA, BISERKA: (Uglas.) E, Jale. JALE: E, Bose i Bise. Di ćete vas dvi ovako rano?
44 NOVI KNJIŽEVNI TEKSTOVI Davor GUSIĆ BOSILJKA: Iđemo se žalovat. JALE: A čujem da zvono „breca“, a ne znam ko je umra? BISERKA: Umra je Mirov ćaća, a Anin bivši svekar, a sad bogami i bivši joj čovik. BOSILJKA: (Naglasi.) Iđemo se žalovat i njoj i njemu! Odvojeno! (Obje se nasmiju.) Ni deset dana nisu bili u braku, a on ode i neće se vraćat. BISERKA: Čula san da je umra od srca, ali ja bi prije kazala da se radilo o iscrpljenosti. Otkad se nanovo oženija, iz kreveta nije izlazija. (Opet se obje nasmiju.) JALE: Koje ste vi đavlice! (Nakašlje se.) Ako se pokojni prije u životu i napatija, barem se prije smrti nauživa! (Sve troje se nasmiju.) KRAJ
45 Mate ĆURIĆ, Pula ZASTAVA Prvi dan ljeta. Vrijeme je za zamjenu odjeće, zimske i ljetne robe, pa valja malo prekopati po ladicama, vidjeti što se to krije u nagomilavanju nepotrebnih stvari. Na dnu jedne ladice rastegla se zaboravljena bijela, ofucana, izblijedjela i tko znao koliko stotina puta oprana majica na kojoj se još prepoznaju boje trobojnice i natpis: HRVATSKA U MOM pa slika srca. Ni ono više nije onako žarko crveno, već pomalo ružičasto. Nahrupiše sjećanja. Premda će baš ovih dana od događaja proći tri desetljeća, Petru je bilo jasno zašto se ova majica povlači i skriva na dnu ormarića u njegovoj spavaćoj sobi. Prisjeti se Martinova uzbuđenog prepričavanja one nedjelje u lipnju na fažanskoj rivi koja se punila rijekom turista. – Zamisli, zastava na vrhu crkvenog tornja, k’o da je s neba pala, čovječe! – Koja zastava, o čemu pričaš? – Nu, k’o da je mala stvar bila na Titovu trgu na toranj izvjesiti hrvatsku trobojnicu s kockastim grbom. – Stvarno nije mala stvar – dometnuo je Petar. – Ma, bila je misa u župnoj crkvi, prepunoj kao nikada prije. U prvim redovima momci kao od gore odvaljeni pjevaju da se crkva trese. Ono aleeeeluuujaaa! mislim da će još godinama odjekivati crkvom i trgom. Očito se netko nakon podizanja kaleža, za vrijeme pričesti, iskrao i nekako se uspentrao gore na zvonik i postavio zastavu. – Koliko se sjećam, nema se po čemu popeti... da nije ipak bilo neke pomoći? – propitkivao je Petar. – Kažu ljudi poslije, kada su izašli iz crkve, da se sigurno držao nekako za onaj gromobran, to je jedino što se odozdo moglo uočiti na zvoniku... – Kakve su bile reakcije? (izvor: IO DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=