98 OGLEDI: RAT U KNJIŽEVNOSTI / KNJIŽEVOST U RATU Igor MIKECIN Strijelac i glazbenik uzmu strunu pričvršćenu za dno luka i forminge i povuku je prema gore kako bi je pričvrstili za vrh oružja i glazbala. Strijeli kojom se napinje struna luka odgovara na liri nepokretni most koji služi za napinjanje njezinih struna i za povećavanje njihove napetosti. I luk i lira puštaju od sebe glas. Stoga se ne uspoređuje samo sviranje na liri s odapinjanjem strijele iz luka, nego i zvuk koji se pritom ispušta. Vrativši se u rodnu Ithaku i našavši svoj luk, Odyssej ga pripravlja za nadmetanje i obračun s Pēnelopinim proscima kao što pojac pripravlja svoju formingu. A sviranje na formingi usporedivo je s odapinjanjem strijele iz luka jer oboje pušta glas nalik ptičjemu pjevu: Desnicom rukom uhvativši okuša strunu, a ona lijepo zapjeva nalik lastavičju pjevu (Hom. Od. XXI, 410-411). Strijelac provjerava čvrstoću i snagu napeta luka potezanjem strune prstom i osluškivanjem zvuka koji ona pušta. I luk može zvučati dobro i loše ovisno o svojoj napetosti, a njegovo je zvonko glazbovanje znak da je pripravljen za uspješno strijeljanje. Kao što strijelac okušava (πειράσϑαι) strunu luku, tako i svirač okušava (πειρητίζειν) strunu lire (Hom. Hymn. Merc. 53, 419, 501). Dok među Phaiačanima Odyssej slavi Dēmodoka, kojega je sam Apollōn poučio sviranju lire (Od. VIII, 487-491), dotle na Ithaki na Apollōnovoj svetkovini (Od. XXI, 258-268) zaziva boga prije nego što odapne ubojitu strijelu na prosce (Od. XXII, 67). Pri tome Odyssej nije samo strijelac nego je i svirač lire. Luk kojim pobjeđuje prosce u svadbenom streljačkom nadmetanju, a potom ih i usmrćuje, pretvara se u liru kojom se stvara sklad i red u domu i domovini. Prizor s lukom na kraju Odysseje podsjeća na to da je Odyssej namjesto Dēmodoka pojao uz formingu na dvoru phaiačkoga kralja Alkinoja (Od. XI, 368-369). No glazba luka drukčija je od glazbe forminge. Tako na početku Iliade strijele zvekeću na obroncima Olympa sudarajući se u Apollōnovu tobolcu, a njegov luk ispušta strašan zvuk kada povrijeđeni bog odapinjući strijele svaljuje kugu na Akhajce: Strašan bi zvuk srebrna luka (Hom. Il. I, 49). Riječ κλαγγή, koja se tu pojavljuje, upotrebljava se i za zvučanje glazbala. Za zvuk Pandarova luka upotrebljava se isti glagol λίγγειν kao i za zvuk Akhillejeve lire (λίγξε βιός, Hom. Il. IV, 125). Pjevanje i sviranje uspoređuje se sa streljaštvom u ratu (πόλεμoς), nadmetanju (ἀγών) i lovu (ϑήρα). ἀγών je isprva ‘mjesto na kojem se svodi, sabire i susreće zajednica’, stoga ‘zborište, ročište, zbor, skupština’, pa odatle ‘skup radi okušavanja u muzičkim i gimnastičkim vještinama’, zatim ‘poprište nadmetanja, borilište’ te sámo ‘nadbijanje, nadmetanje, natjecanje’ i uopće ‘boj’ i ‘borba’. Muzički ἀγών u sklopu bogoštovnih svetkovina obuhvaćao je nadmetanje u pjesništvu, glazbi i plesu. Nadmetanje u pjesništvu često se kod Pindara uspoređuje s
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=